Revt-285/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 285/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja F. A., vlasnika samostalne zanatske radnje iz P., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. m. p. d.o.o. iz P., zastupanog po punomoćnici Z. S., odvjetnici u S., radi isplate i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-8188/08-3 od 27. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-2102/04 od 25. rujna 2018., u sjednici održanoj 17. veljače 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-8188/08-3 od 27. veljače 2013., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik priznati tužitelju na ime naknade za izvedene radove u iznosu od 1.412.214,13 kn pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. 2129 k.o. P. koje se sastoje od kuće s dvorištem, pekarom, mlinom i gospodarskim zgradama i zemljištem i to u 51/100 dijela, te mu izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na ime tužitelja, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

Provedbu ove uknjižbe izvršit će Općinski sud u Petrinji po svom zemljišno-knjižnom odjelu, a dostavom ove presude smatra se uknjižba razmjernog prava vlasništva provedena, a tužitelj u cijelosti namiren za svoja potraživanja prema tuženiku, te taj razmjerni dio prava vlasništva predstavlja ekvivalent vrijednosti nekretnine.

Tuženik je dužan nadoknaditi i troškove ovog postupka, te na njih kamate po kamatnoj stopi određenoj na temelju čl. 277. ZOO-a i Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate koje teku po presude, pa do plateža i sve to u roku 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 211.637,60 kn u roku od 8 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Protiv iste presude tužitelj je podnio i reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer smatra da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 497. a. ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kn. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude 1.412.214,13 kn, to je dakle dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a slijedom čega u konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga, predmetna revizija tužitelja razmatrana je kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije u pravu tužitelj kada, sadržajno, u reviziji ukazuje da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima.

Isto tako, nije u pravu tužitelj niti kada smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP odnosno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 77. st. 1. i 83. ZPP. Tužitelj smatra da su netom navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene jer da u postupku se nije mogao pojaviti tuženik kao stranka, jer da on nije vlasnik sporne nekretnine. Prema odredbi čl. 77. st. 1. ZPP, stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Kako je tuženik pravna osoba, on ima stranačku sposobnost i mogao se pojaviti kao stranka u ovom postupku. Okolnost da tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine nije od utjecaja na njegovu stranačku sposobnost već ta okolnost može biti od utjecaja na osnovanost odnosno neosnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva.

Revizijski navod tužitelja da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 101. ZPP, nije uzet u obzir jer taj revizijski navod nije određeno naveden i obrazložen zbog čega tužitelj smatra da bi u konkretnom slučaju bila počinjena netom navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 386. ZPP).

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za obavezivanje tuženika da mu prizna na ime naknade za izvedene radove u iznosu od 1.412.214,13 kn pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. 2129 k.o. P. i to u 51/100 dijela, te da mu izda valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva, jer da će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda, a da će provedbu uknjižbe izvršiti sud s tim da se dostavom presude sudu smatra uknjižba razmjernog prava vlasništva provedena, a čime je tužitelj u cijelosti namiren za svoje potraživanje prema tuženiku.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da su stranke zaključile Ugovor o zakupu 14. veljače 1996. kojim je tuženik kao zakupodavac dao tužitelju kao zakupoprimcu u zakup predmetne nekretnine na neodređeno vrijeme s time da zakupac ima pravo rekonstruirati, adaptirati, dograditi ili izgraditi pojedine dijelove objekta sukladno propisima državnih organa, koji određuju pitanje građenja objekta, a takva ulaganja bi se zakupcu priznala kao njegov vlasnički dio u nekretninama po ugovorenim pravilima po kojima se procjenjuje relativna vrijednost vlasničkog udjela,

- da je za sklapanje tog Ugovora bilo potrebno odobrenje (suglasnost) Hrvatskog fonda za privatizaciju (čl. 7. st. 1. Ugovora)

- da Hrvatski fond za privatizaciju nije dao dozvolu (suglasnost za prije navedeni Ugovor), već je samo Hrvatski fond za privatizaciju, Područni ured S. dao tek načelnu suglasnost za otkup predmetne nekretnine, ali uvjetujući tu načelnu suglasnost suglasnošću nadležnih ministarstava i Hrvatskog fonda za privatizaciju,

- da tuženik nije vlasnik, niti je bio vlasnik, a niti je bio nositelj prava upravljanja i korištenja predmetne nekretnine, te

- da tuženik nije pravni slijednik nositelja prava upravljanja i korištenja predmetne nekretnine.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što Hrvatski fond za privatizaciju nije dao potrebno odobrenje (suglasnost) na predmetni ugovor o zakupu, te iz razloga što tuženik nije imao, a niti ima pravo vlasništva (prethodno pravo upravljanja i korištenja) predmetne nekretnine.

Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94 i 7/96, dalje: ZOO) a koji zakon se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) kad je za sklapanje nekog ugovora potrebna suglasnost treće osobe, ta suglasnost može biti dana prije sklapanja ugovora, kao dozvola ili poslije njegovog sklapanja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo.

Kako je u konkretnom slučaju sklapanje predmetnog Ugovora o zakupu bilo potrebno odobrenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, kako Hrvatski fonda za privatizaciju takvo odobrenje nije dao, to predmetni Ugovor o zakupu nije niti nastao, pa niti ne proizvodi pravne učinke. Dakle, u konkretnom slučaju nije niti nastala predmetna utužena obaveza tuženika (čl. 148. st. 1. ZOO). Stoga, već iz toga razloga valjalo je odbiti kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

Nije u pravu tužitelj kada smatra da je na sporni odnos stranaka valjalo primijeniti odredbe čl. 154. i čl. 210. ZOO-a. Ovo stoga što u konkretnom slučaju tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom ne zahtjeva ni naknadu štete (čl. 154. ZOO-a), a niti vraćanje stečenog bez osnova (čl. 210. ZOO-a).

S obzirom na revizijski navod tužitelja kojim predlaže revizijskom sudu da ukine nižestupanjske presude, pa makar i iz razloga na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, ovdje je za ponoviti da sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu ne ispituje pazeći po službenoj dužnosti na postojanje određenog revizijskog razloga, već da revizijski sud povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje, samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu presudu valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 17. veljače 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.