II Kž-813/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 813/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda, Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Ileane Vinje, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih M. D. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07– u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog M. D., optuženog A. V., optuženog D. Ć. i branitelja optuženog N. B., odvjetnika Z. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. prosinca 2008. godine, br. Kus-3/08, u sjednici održanoj dana 15. prosinca 2009. godine, u nazočnosti branitelja optuženih odvjetnika Z. R., Č. P., B. K., R. V. i M. Š. te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

r i j e š i o j e :

Temeljem čl. 388. st. 5. u svezi s čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku produljuje se pritvor protiv optuženih M. D., optuženog A. V. i optuženog D. Ć..

Obrazloženje

Na sjednici drugostupanjskog vijeća, 15. prosinca 2009. godine, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika M. D., A. V., D. Ć. kao i žalbi branitelja optuženog N. B., odvjetnika Z. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. prosinca 2008. godine, br. Kus-3/08, kojom su optuženici M. D., A. V. i N. B. (u odsutnosti) proglašeni krivima radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, a optuženi D. Ć. radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i osuđeni na kazne zatvora i to optuženi D. na kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, optuženi V. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina, optuženi Ć. na kaznu zatvora u trajanju od pet godina i optuženi B. na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju dvadeset godina, dok su optuženici Ž. E. B. i optuženi S. K. oslobođeni optužbe za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, prihvaćena je žalba optuženika, a dijelom i državnog odvjetnika i prvostupanjska presuda je ukinuta, te predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

II Kž 813/09-3

U trenutku odlučivanja na drugostupanjskoj sjednici optuženici M. D., A. V. i D. Ć. nalazili su se u pritvoru.

Obzirom da je pobijana presuda ukinuta, odlučujući o mjeri pritvora u smislu čl. 388. st. 5. Zakona o kaznenom postupku, da li još postoje razlozi za isti, u odnosu na optuženike koji se u trenutku održavanja drugostupanjske sjednice vijeća nalaze u pritvoru, ovo vijeće nalazi da i dalje egzistiraju razlozi za mjeru pritvora.

Naime i nadalje postoji osnovana sumnja da su optuženici D., V. i Ć. počinili kaznena djela kako im je to stavljeno na teret pravomoćnom optužnicom.

U odnosu na pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku valja istaći da prema pravomoćnoj optužnici optuženi M. D. je jedan od organizatora kriminalne grupe koja se bavila prekograničnom nabavom, prijevozom i prodajom opojne droge heroina. Sama organizacija prema navodima potvrđene optužnice bila je ustrojena na način da okuplja veći broj osoba iz raznih država koje su u okvirima organizirane grupe funkcionirale prema do u detalje jasno ranije utvrđenom i razrađenom rasporedu postupanja. Član takve dobro organizirane grupe prema pravomoćnoj optužnici bio je i optuženi V. koji je u okvirima ove grupe participirao ostvarenjem zadaća koje su njemu bile postavljene. Upravo ovako visok stupanj organiziranosti, koja je prema navodima potvrđene optužnice rezultirala dvjema transportima heroina prije pošiljke koja je uhvaćena jasnim ukazuje na bojazan da bi ovi optuženici boravkom na slobodi mogli ponovno pristupiti kriminalnoj aktivnosti nabave droge, kako su to po navodu optužbe činili i prije nego li su uhvaćeni. Stoga se mjera pritvora za ove optuženike iz razloga opisanih u čl. 102. st. 1. toč. 3. ukazuje opravdanom.

U odnosu na optuženog D. Ć. također postoji bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo. Naime i on u okvirima kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona za koje je optužen provodi prekograničnu trgovinu opojnom drogom heroin, koji prema navodima pravomoćne optužnice prvo prenosi na relaciji Republika Hrvatska – Bosna i Hercegovina kao uzorak, da bi zatim organizirao preuzimanje i prenošenje preko granične crte heroina u količini od gotovo tri kilograma. Ovakva kriminalna aktivnost moguća je samo oslonjeno na dobru povezanost sa članovima kriminalne organizacije koji i nadalje su nedostupni sudbenoj vlasti Republike Hrvatske (optuženi B.), zbog čega se ukazuje opravdanom i bojazan da bi optuženi Ć. boravkom na slobodi mogao sa optuženim B. ili nekim drugim iz ove ili neke druge kriminalne grupe ponovno pristupiti kriminalnoj aktivnosti na način kako je to činio i prema navodima potvrđene optužnice.

U odnosu na pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku valja istaći da kriminalna količina u postupanju svakog od ovih optuženika – D., V. i Ć. uvelike nadilazi ostvarenja osnovnih obilježja kaznenih djela koja im se optužnicom stavljaju na teret. Naime, u odnosu na optuženog D., isti se tereti da je jedan od organizatora kriminalne grupe, a optuženi V. da je član te grupe koja je u tri navrata kamionima uvezla heroin iz Turske, od čega je samo u posljednjoj pošiljci pronađeno i oduzeto nepunih 60 kilograma heroina. U odnosu na optuženog Ć. on je upravo od ove kriminalne grupe, nakon što je prvo provjerio uzorak, preuzeo količinu od nepuna tri kilograma heroina i prenio ga iz Sarajeva u Split, gdje ga je prema navodu optužnice predao R. S.. U takvom postupanju svakog od imenovanih optuženika, osim što se radi o postojanju osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo za koje je moguće odrediti pritvor prema odredbi čl. 102. st. 1. toč. 4.

II Kž 813/09-3

Zakona o kaznenom postupku, postoje i one naročito teške okolnosti počinjenja njihovih kaznenih djela koje opravdavaju mjeru pritvora i iz ove pritvorske osnove, a ogledaju se u nedopuštenoj nabavi i trgovini izuzetno velikih količina opojne droge heroina, koja količina predstavlja realnu i životno izvjesnu opasnost za iznimno velik broj osoba čije zdravlje bi bilo ugroženo konzumiranjem ove droge.

Obzirom na sve navedeno, temeljem čl. 388. st. 5. u svezi s čl. 102. st. 1. toč. 3.i 4. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 15. prosinca 2009. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ana Garačić, v. r.