I Kž-1220/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1220/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog, Dražena Tripala, mr. sc. Branka Zmajevića i Lidije Grubić-Radaković, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Virovitici od 12. listopada 2004. godine, broj:

K-8/04, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. D. M. zbog kaznenih djela ubojstva iz čl. 90. KZ-a i kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ-a, opisanih u njezinoj izreci, za koja je tom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa utvrđuju i to za kazneno djelo iz čl. 90. KZ-a – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pa se u skladu s odredbom čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c) KZ-a osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina i 5 (pet) mjeseci, u koju mu se na temelju odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. ožujka do 15. travnja 2004. godine.

II. Žalba opt. D. M. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Virovitici opt. D. M. proglašen je krivim čl. 335. st. 1. KZ-a koja su činjenično opisana u njezinoj izreci, zbog kaznenih djela iz čl. 90. i

te mu na temelju istih zakonskih propisa utvrdio pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 90. KZ-a kaznu zatvora u trajanju od tri godine, te za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca. Nakon toga, na temelju odredbe čl. 60. st. 1. i st. 2.

I Kž 1220/04-3

toč. c) KZ-a optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i jedan mjesec, a na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a odlučeno je da mu se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 16. ožujka do 15. travnja 2004. godine.

Na temelju odredbe čl. 76. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

Na temelju odredbe čl. 335. st. 3. KZ-a od optuženika je oduzeta automatska puška marke "Crvena zastava" i streljivo kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Na temelju odredbe čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i opt. D. M. putem branitelja B. P., odvjetnika u V..

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači tako da mu za predmetna kaznena djela utvrdi strože kazne i da mu izreče i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda djelomično preinači u pogledu kvalifikacije kaznenog djela ubojstva tako da se djelo pravno označi po odredbi čl. 95., tj. kao prouzročenje smrti iz nehaja.

Stranke nisu podnijele odgovor na žalbe.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 07. ožujka 2005. godine, broj: KŽ-DO-130/05, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana. Kod tog prijedloga ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel na sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik nije u pravu kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Tu žalbenu osnovu optuženik nije ni pravno označio u smislu odredbe čl. 368. ZKP-a, pa nije razvidno na koju povredu kaznenog zakona iz citirane zakonske odredbe optuženik misli, niti ju je obrazložio. Međutim, iz sadržaja i prijedloga žalbe je vidljivo da optuženik u okviru navedene žalbene osnove zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da se ne radi o kaznenom djelu ubojstva iz čl. 90. KZ-a, nego o kaznenom djelu nehajnog prouzročenja smrti iz čl. 95. KZ-a. U tom smislu žalbeni navodi optuženika nisu osnovani, jer se o povredi kaznenog zakona može prosuđivati samo u odnosu na činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, a ne kako ga je trebalo utvrditi po ocjeni optuženika.

Osim toga, ovaj drugostupanjski sud, postupajući u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio bitne

I Kž 1220/04-3

postupovne povrede iz toč. 1. ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika iz toč. 2. citirane zakonske odredbe na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Isto tako, optuženik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno njegovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju savjesne analize i ocjene izvedenih dokaza ispravno zaključio da je opt. D. M. počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim i osuđen. Pri tome treba napomenuti da iz sadržaja i prijedloga žalbe zapravo proizlazi da se optuženik žali samo u odnosu na kazneno djelo iz čl. 90. KZ-a, ali žalba ni u tom dijelu nije osnovana. Za svoj zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 90. KZ-a prvostupanjski sud je izložio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, na temelju materijalnih tragova i provedenog balističkog vještačenja, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je optuženik dva hica, od kojih je jedan usmrtio ošt. B. M., ispalio iz prostora kuhinje kroz prozor u pravcu hodnika. Budući da je oštećenica prije samog stradavanja iz kuhinje, gdje se nalazi telefon, nazvala svoga strica P. I., pozivajući ga da brzo dođe kod njih, jer da D. ludi, te da ih sve želi pobiti i da je, s obzirom na mjesto gdje se nalazio telefon, morala proći ispred optuženika, nedvojbeno je da ju je u tom momentu vidio, a isto tako kada je iz kuhinje izašla u hodnik, u kojem je bilo svjetlo (bila je upaljena električna sijalica), pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je optuženik znao da se njegova majka, ošt. B. M. nalazi u hodniku, te da ju je mogao uočiti. Kako je unatoč toga ispalio dva hica u prozor, pristao je i na posljedice tj. da može pogoditi majku, što se zaista dogodilo sa posljedicama opisanim u izreci prvostupanjske presude. Suprotno njegovim žalbenim navodima, postupanje optuženika tempore criminis, s obzirom na izraženu upornost u obijesnom baratanju s automatskom puškom, nikako se ne može ocijeniti kao nehatno postupanje, pa su njegovi žalbeni navodi u tom smislu neutemeljeni. Pravilnost tog zaključka prvostupanjski sud s pravom temelji i na nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještačenja, iz kojeg proizlazi da je optuženik bio samo smanjeno ubrojiv, jer su njegove sposobnosti da shvaća svoje postupanje i upravlja svojim postupcima, bile smanjene, a ne isključene. Zbog svega navedenog nisu osnovani žalbeni prigovori optuženika kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Jednako tako, optuženik nije u pravu kada se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer u tom pogledu nije naveo koje odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrdio, niti je u tom smislu predložio bilo kakve dokaze. Dakle, navedena žalbena osnova nije podobna za ispitivanje u smislu odredbe čl. 391. st. 1. ZKP.

Nadalje, s obzirom da u skladu s odredbom čl. 382. ZKP žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenim sankcijama, ovaj drugostupanjski sud je pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti povodom žalbe optuženika ali i povodom žalbe državnog odvjetnika i u odnosu na izrečene kaznene sankcije, te utvrdio da izrečena kazna zatvora, imajući u vidu žalbene prigovore državnog odvjetnika, nije primjerena, odnosno da je preblaga, dok je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu pravilno primijenjena. Primjena te sigurnosne mjere nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja, jer je optuženik predmetno kazneno djelo počinio u stanju teške alkoholiziranosti.

Naime, razmotrivši odluku o kazni ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu na odluku o kazni osnovana žalba državnog odvjetnika, te da su bez

I Kž 1220/04-3

obzira na smanjenu ubrojivost i druge navedene olakotne okolnosti, utvrđene kazne zatvora i to u trajanju od tri godine za kazneno djelo iz čl. 90. KZ-a i kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a preblage. U vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik je bio u 26 godini života, pa takva životna dob ne može se uzeti kao posebno izražena olakotna okolnost ni sama za sebe niti u svezi s ostalim olakotnim okolnostima (smanjenom ubrojivosti i neosuđivanosti kao i ostale po sudu prvog stupnja utvrđene posebno izražene olakotne okolnosti). Suprotno tome, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da se radi samo o olakotnim okolnostima, koje ne mogu biti temelj za primjenu odredaba čl. 57. KZ-a. Sukladno tome, imajući u vidu da se radi o teškom kaznenom djelu iz čl. 90. KZ-a za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od pet godina do petnaest godina, a za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, po ocjeni ovog Vrhovnog suda primjerena kazna zatvora za kazneno djelo iz čl. 90. KZ-a je kazna zatvora u trajanju od šest godina, neovisno o tom što je počinio neizravnu namjeru, a za kazneno djelo iz čl. 335. st. 1. KZ-a kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik u skladu s odredbama čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c) KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i pet mjeseci. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je osnovana, pa je ovaj drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 390. st. 1. ZKP preinačio kako je navedeno pod toč. I. izreke ove drugostupanjske presude. Suprotno izloženom žalba optuženika nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 387. ZKP i presuditi kao pod toč. II. ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 12. travnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.