Revr-954/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 954/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz Z., kojega zastupa punomoćnica M. Đ., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo unutarnjih poslova), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-3530/09 od 10. veljače 2010. (ispravljena rješenjem poslovni broj Gžr-3530/09 od 23. rujna 2009.) kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14945/02 od 22. travnja 2009. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-14945/02 od 23. rujna 2009., u sjednici održanoj dana 16. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14945/02 od 22. travnja 2009. odbijen je tužbeni zahtjev da se nalaže tuženici platiti tužitelju novčane iznose pobliže označene u izreci sa pripadajućim zateznim kamatama kao i trošak postupka.

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-14945/02 od 23. rujna 2009. ispravljena je prvostupanjska presuda i naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 35.000,00 kn.

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gžr-3530/09 od 10. veljače 2010. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se primjenjuje na ovaj spor u postupanju sa revizijom temeljem odredbe čl. 52. st. 4. u svezi odredbe čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Iz spomenute zakonske odredbe proizlazi da ovaj revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka pa kako u reviziji nisu određeno navedeni razlozi u čemu bi se povreda postupka sastojala, a ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP to se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu u vidu izgubljene zarade od siječnja 1997. do siječnja 2008., sa pripadajućim zateznim kamatama, a vezano za izrečenu disciplinsku mjeru prestanka radnog odnosa i u revizijskoj fazi postupka je sporno, je li tužitelj pretrpio spomenutu štetu, obzirom na činjenicu da je kazneni postupak protiv njega obustavljen rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-86/02 od 15. srpnja 2002.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tužitelj prvostupanjskom presudom Policijske uprave zagrebačke broj: 511-19- 30-94/96 od 8. studenoga 1996. oglašen krivim za nedolično ponašanje izvan službe, obavljanje poslova nespojivih sa dužnosti državnog službenika čime da je povrijedio propise kojima se uređuje rad službe, a u kojim radnjama su se stekla obilježja kaznenog djela koja predstavljaju zapreku za zasnivanje radnog odnosa u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske zbog čega mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Presudom drugostupnog Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj DS-II-222/96 od 19. prosinca 1996. odbijena je žalba tužitelja i u cijelosti potvrđena spomenuta presuda te je Upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Us-678/97 od 23. listopada1997. odbio tužbu koju je tužitelj podnio protiv spomenute presude drugostupnog Disciplinskog suda MUP-a RH,

- da je kod Općinskog suda u Velikoj Gorici protiv tužitelja i još nekoliko okrivljenih vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja povredom prava industrijskog vlasništva i neovlaštenom uporabom tuđe tvrtke – a koje opisano i kažnjivo po čl. 285. st. 3. Kaznenog zakona te je presudom poslovni broj K-76/99 od 25. ožujka 2002. tužitelj kao i ostali okrivljenici oslobođen od optužbe.

Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da tužitelj nema pravo na isplatu plaće za utuženi period od siječnja 1997. do siječnja 2008. Njemu je radni odnos prestao na temelju presude Disciplinskog suda Policijske uprave zagrebačke broj: 511-19-30-94/96 od 8. studenoga 1996. kojom je oglašen krivim zbog teže povrede službene dužnosti propisane odredbom čl. 82. Zakona o unutarnjim poslovima („Narodne novine“, broj 55/89, 29/91, 16/90, 47/90 i 19/91) te mu je na temelju odredbe čl. 87. st. 1. toč. 1. tog Zakona izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa. Ta presuda potvrđena je presudom drugostupnog Disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske te je tužbu protiv spomenute drugostupanjske presude Upravni sud Republike Hrvatske odbio svojom presudom poslovni broj Us-678/97 od 23. listopada 1997.

Tužitelju nije prestao radni odnos zbog neopravdane osude već na temelju konačne i pravomoćne odluke nadležnog tijela kojom je utvrđeno da je počinio teže povrede radne discipline pa se u reviziji neosnovano poziva na odredbu čl. 484. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj – 110/97 – dalje: ZKP) koja regulira prava osobe kojoj je zbog neopravdane osude prestalo zaposlenje.

Činjenica da je Općinski sud u Velikoj Gorici tužitelja oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo, ne daje mu pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade za utuženo razdoblje od siječnja 1997. pa do siječnja 2008., jer mu radni odnos kod tuženice nije prestao zbog vođenja kaznenog postupka već, kako je gore navedeno, na temelju konačne i pravomoćne presude donesene u disciplinskom postupku pa on kroz utuženo razdoblje ne može ostvariti plaću, jer nije bio u radnom odnosu.

Zato se, suprotno revizijskim navodima, nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 476., a ni čl. 477. ZKP za ostvarivanje prava na naknadu štete.

Zbog navedenog je primjenom odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. veljače 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.