Rev-1352/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1352/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, dr. Ive Grbina, Đorđa Bjegovića i Radomire Felcijan-Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.G. iz Z., … , zastupane po R.B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Poduzeća "I. " Z., … , zastupan po punomoćniku P.I., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate naknade naknade osobnog dohotka, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 24. studenog 1992. br. Gž 9492/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 1992. br. Pr-1220/91, u sjednici održanoj dana 28. srpnja 1993.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženog, te se ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 24. studenog 1992. br. Gž 9492/92 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 1992. br. Pr-1200/91 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio poništene su kao nezakonite odluke Disciplinske komisije tuženog o prestanku radnog odnosa tužitelja i odluka Radničkog savjeta tuženog kojom je odluka Disciplinske komisije potvrđena, pa je tuženom naloženo da je dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto recepcionara.

Tuženom je naloženo da tužiteljici na ime naknade osobnog dohotka plati iznos od 183.690 hrvatskih dinara sa pripadajućim kamatama, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 65.250 hrvatskih dinara, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu naknade osobnog dohotka odbijen. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja preinače.

Odgovorom na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu za poništenje odluka tuženog o izrečenoj disciplinskoj mjeri prestanka radnog odnosa tužiteljice sudovi nižeg stupnja usvojili su tužbeni zahtjev samo zbog toga što tužiteljica nije bila pozvana na sjednicu Radničkog savjeta na kojoj se raspravljalo o njezinom prigovoru protiv rješenja Disciplinske komisije kojim joj je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Sudovi nižeg stupnja nisu se upuštali u ocjenu da li je taj propust (nepozivanje tužiteljice na sjednicu Radničkog savjeta prilikom odlučivanja o njezinom prigovoru) imao utjecaja ili mogao imati utjecaja na zakonitost odluke.

Iz takvog pravnog stava sudova nižeg stupnja proizlazi da takav propust u disciplinskom postupku tuženog predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka koja za posljedicu ima ništavost odluke.

Međutim, u razlozima presude sudova nižeg stupnja nije navedeno na osnovu kojih propisa proizlazi takav zaključak da bi takva povreda postupka bila apsolutno bitna povreda.

U razlozima presude navodi se da je disciplinski postupak "strogo formalni postupak, te da se on vodi po načelima krivičnog postupka".

Zakonom o osnovnim pravima iz radnog odnosa (čl. 59. do 69.) reguliran je disciplinski postupak i u st. 2. čl. 63. propisano je da radnik mora biti saslušan pred disciplinskim organom. Taj propis nije povrijeđen jer je nesporno da je tužiteljica saslušana pred Disciplinskom komisijom pred kojom je iznijela svoju obranu.

U odredbi st. 2. čl. 81. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa propisano je da radnik ima pravo prisustvovati sjednici na kojoj se raspravlja o njegovom prigovoru.

Iz ove zakonske odredbe po mišljenju ovog Vrhovnog suda ne može se izvesti zaključak kakav su izveli sudovi nižeg stupnja da nepoštivanje te odredbe (nepozivanje radnika na sjednicu na kojoj se odlučuje o njegovom prigovoru) u svakom slučaju ima za posljedicu ništavost odluke.

Po mišljenju ovog Vrhovnog suda ta povreda nema apsolutni karakter povrede postupka već relativni i zato je kod takve povrede potrebno ocijeniti da li je ona imala ili mogla imati utjecaja na zakonitost odluke.

Zbog toga je u postupku kod suda za ocjenu zakonitosti odluka koje se pobijaju bilo potrebno ocijeniti da li je propust Radničkog savjeta tuženog da tužiteljicu pozove na sjednicu na kojoj je odlučeno o njezinom prigovoru nepovoljno utjecalo na sadržaj odluke, odnosno da li bi prisustvo tužiteljice na toj sjednici imalo za posljedicu donošenje povoljnije odluke za tužiteljicu.

Zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i zato je revizija temeljem odredbe st. 2. čl. 395. ZPP prihvaćena, presude sudova nižeg stupnja ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje koji će u nastavku suđenja činjenično stanje upotpuniti i ocijeniti u izloženom pravcu i o tužbenom zahtjevu ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 28. srpnja 1993.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.