Croatian Supreme Court allows appeal due to lower courts' failure to assess termination grounds under labor law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the employer's appeal against the lower courts' dismissal of the employee's claim regarding wrongful termination. The lower courts failed to evaluate whether specific statutory grounds for terminating a fixed-term contract were met, treating the contract as if it never existed. Consequently, the Supreme Court quashed the lower judgments and remanded the case for a retrial to determine if the termination conditions were satisfied.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. ZPP; čl. 375. st. 1. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP; čl. 10. st. 3. Zakona o radu; čl. 109. Zakona o radu; When lower courts fail to assess material facts regarding statutory termination grounds for fixed-term contracts, the appeal is admissible and the case must be remanded for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 135/04-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivke Zlokić, Ivana Mikšića i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. G. iz N., koju zastupa punomoćnik V. O., odvjetnik u N., protiv tuženika P. p. i. d.d. K., kojeg zastupa punomoćnica S. B., dipl. pravnica iz K., radi utvrđenja o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 4. prosinca 2003. godine poslovni broj Gž-1397/03 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 8. travnja 2003. godine poslovni broj P-670/02, u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Koprivnici od 4.12.2003. broj Gž-1397/03 i presuda Općinskog suda u Koprivnici od 8.4.2003. broj P- 670/02 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
" Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
Nedopuštena je Odluka o otkazu ugovora o radu od 11. srpnja 2002. g. kojom tužena otkazuje tužiteljici Ugovor o radu na određeno vrijeme od 9. travnja 2002. g. za radno mjesto voditelj prodaje u Moskvi.
Nalaže se tuženoj da tužiteljicu vrati u radni odnos na radno mjesto na kojem je radila do prestanka radnog odnosa i prizna joj sva prava iz radnog odnosa."
Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
U ovom predmetu je riječ o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme.
U postupku je utvrđeno da su između stranaka zaključena dva ugovora o radu na određeno vrijeme:
- dana 8.1.2002. g. osnovni ugovor sa izmjenom i dopunom od 13.3.2002.g. u odnosu na odredbu čl. 5. Osnovnog ugovora glede plaće,
- dana 13.3.2002. g. ugovor nazvan ugovorom o statusu, plaći i drugim naknadama sa trajanjem na određeno vrijeme od 1.4.2002. do 31.3.2003. g. (sa izmjenama u odnosu na toč. 3. tog ugovora od 9.4.2002. glede visine plaće).
U tom drugom ugovoru je u čl. 8. bilo predviđeno da će poslodavac taj ugovor moći otkazati ukoliko nastupi bilo koja okolnost iz čl. 14. Pravilnika tuženika o pravima i obvezama radnika upućenih na rad u inozemstvo.
Jedan od osnovnih žalbenih prigovora tužiteljice je bio prigovor o ocjeni prvostupanjskog suda u odnosu na drugi naprijed navedeni ugovor i predviđeno trajanje tog ugovora do 31.3.2003. g. Međutim, drugostupanjski sud u svojoj odluci se uopće nije osvrnuo na taj žalbeni prigovor niti je ocjenjivao predmetni spor u tom pravcu, već je svoju odluku obrazložio kao da taj drugi ugovor uopće nije postojao.
Na taj način neocjenjivanjem žalbenog prigovora od odlučnog značaja u drugostupanjskom postupku je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
No, i prvostupanjska oduka ima nedostataka upravo u dijelu koji drugostupanjski sud nije ocjenjivao.
Naime, prema odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR) ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim ugovorom, a prema odredbi čl. 109. ZR ugovor o radu na određeno vrijeme se može redovito otkazati samo ako je takva mogućnost predviđena ugovorom. Dakle, imajući na umu naprijed navedeni utvrđeni sadržaj drugog ugovora (ugovora o statusu, plaći i drugim naknadama), taj ugovor tužiteljice s tuženikom može prestati istekom vremena ili otkazom ukoliko su za to ispunjeni ugovoreni razlozi iz čl. 14. Pravilnika tuženika. Kad taj ugovor prestane na jedan od navedenih načina, tek tada se ponovno uspostavlja pravna situacija iz osnovnog (prvog) ugovora o radu.
Prvostupanjski sud je smatrao da iako tuženik nije naveo niti jedan od razloga za otkaz iz čl. 14. Pravilnika "uopće nije bitan razlog za otkaz navedenog ugovora" (str. 5. obrazloženja presude – 1. do 3. odjeljak), pa nije ni ispitivao niti ocjenjivao činjenice u tom pravcu. S obzirom da u vrijeme donošenja pobijane odluke o prestanku rada dana 11.7.2002. g. još nije bio istekao ugovoreni rok trajanja tog ugovora (31.3.2003.g.), postavlja se pitanje na koji način bi taj ugovor prestao – ukoliko ne otkazom u smislu odredbe čl. 8. tog ugovora povezano s odredbom čl. 14. Pravilnika tuženika.
Prema tome, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda, koji je smatrao ispunjenje uvjeta za otkaz ugovora o radu u smislu čl. 8. ugovora irelevantnim, ostale su neutvrđene odlučne činjenice u tom pravcu.
Iz tih razloga na temelju čl. 394. st. 1. ZPP i čl. 395. st. 2. ZPP je odlučeno kao u izreci.
U ponovljenom postupku bit će potrebno:
- utvrditi relevantne činjenice i ocijeniti da li su u vrijeme donošenja pobijane odluke bili ispunjeni uvjeti za prestanak ugovora od 13.3.2002.g.
Tek nakon toga sud će bit u mogućnosti ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.
U Zagrebu, 21. travnja 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.