Legislator Case Law & Legislation
Rev-300/1990-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal, quashing lower court judgment on debt exceeding proven payment offset.

Case Number Rev-300/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a final judgment ordering payment of 680,000 convertible marks. The court found that while the plaintiff's claim for the full value of her co-owned truck share was valid, the defendant had previously paid 280,000 marks to offset his share of a different property sale. The court ruled that the lower courts erred by ignoring this payment defense and failing to verify it before awarding the full amount, thus quashing the judgment in the excess portion and remanding the case for further examination of the offset claim.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku (ZPP); Zakon o obveznim odnosima (ZOO): When a defendant raises a defense of prior payment regarding a co-owned asset, the appellate court must verify the defense's validity before awarding the full claim value; failure to do so constitutes a material error of law and a procedural violation requiring remand.

Keywords

AI generated
co-owned property division payment offset defense appellate review standard civil procedure error remand for retrial debt verification co-ownership shares

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 300/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vesne Milošević kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice Lj. B. iz Z., ..., koju zastupa D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženog T. B. iz Z., ..., koga zastupa K. A., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 21. ožujka 1989. br. Gž-933/89, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. listopada 1988. br. Pn-3277/85, u sjednici održanoj dana 14. lipnja 1990,

presudio i riješio je:

Prihvaća se djelomično revizija tuženika te se ukidaju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 21. ožujka 1989. br. Gž-933/89, i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. listopada 1988. br. Pn-3277/85, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 400,00 konvertibilnih (4,000.000 prijašnjih) dinara (u odnosu na dosuđujući dio od.280,00 konvertibilnih odnosno 2,800. 000 prijašnjih dinara), te u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen parnični trošak preko iznosa od 40,00 konvertibilnih (400.000 prijašnjih) dinara i predmet vraća na ponovno suđenje o tom ukinutom dijelu prvostepenom sudu.

U ostalom dijelu odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

0 troškovima postupka u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 680,00 konvertibilnih (6,800.000 prijašnjih) dinara sa zateznim kamatama od dana donošenja te sudske odluke do isplate i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 68,00 konvertibilnih (680.000 prijašnjih) dinara.

Protiv ove pravomoćne presude donesene u drugom stepenu tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ona preinači u smislu revizijskih navoda ili da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Iz činjeničnog stanja utvrđenog uz pravilnu primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP - u redovnom postupku, proizlazi:

- da su parnične stranke živjele u bračnoj zajednici u kojoj su zajedničkim radom stekle sporni kamion koji je tuženik prodao dana 4. travnja 1983. kada se vodio spor između istih stranaka o utvrđivanju udjela i diobi njihove zajedničke imovine u predmetu prvostepenog suda br. P-1825/83;

- da su u tom sporu dana 11. srpnja 1985. stranke sklopile sudsku nagodbu kojom su određeni njihovi suvlasnički dijelovi na toj zajedničkoj stvari, tako da je tužiteljica utvrđena suvlasnicom u 3/10 dijela a tuženik u 7/10 dijela;

- da je vrijednost tog tužiteljičinog suvlasničkog dijela kamiona od 3/10 prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke iznosila upravo 680,00 konvertibilnih (6,800.000 prijašnjih) dinara koliko tužiteljica i traži da joj tuženik plati.

Budući da je tužiteljica prodajom kamiona od strane tuženika onemogućena u realizaciji svog stvarnopravnog potraživanja, sudovi su pravilno zaključili da umjesto toga ima pravo na realizaciju obveznopravnog zahtjeva i to u potonje navedenom iznosu.

Prigovore tuženika u vezi plaćanja carine i poreza na promet za sporni kamion, sudovi su pravilno ocijenili neosnovanim, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Iako protuvrijednost tužiteljičinog suvlasničkog dijela kamiona iznosi 680,00 konvertibilnih (6,800.000 prijašnjih) dinara sudovi joj nisu mogli cijeli taj iznos dosuditi bez prethodnog ispitivanja prigovora tuženika koji je stavio na ročištu glavne rasprave 12. listopada 1988. kada je određeno istakao da je ispunio svoju obvezu prema tužiteljici isplatom iznosa od 280,00 konvertibilnih (2,800.000 prijašnjih) dinara, prilikom prodaje zajedničkog objekta parničnih stranaka na kojem je tužiteljica imala suvlasnički dio od 1/3.

Sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su taj prigovor zanemarili, jer ukoliko je tuženik navedeni iznos doista platio tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela na kamionu, onda je njegova obveza u odnosu na tih 280,00 konvertibilnih (2,800.000 prijašnjih) dinara prestala u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima.

U vezi tog prigovora drugostepeni je sud učinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer iz razloga navedenih u drugostepenoj presudi proizlazi suprotno sadržaju zapisnika sa ročišta glavne rasprave provedene pred prvostepenim sudom dana 12. listopada 1988. (list 48) da tuženik prije podnesene žalbe nije stavio prigovor da je platio tužiteljici iznos od 280,00 konvertibilnih (2,800.000 prijašnjih) dinara prilikom prodaje zajedničke kuće stranaka.

Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava, iz do sada utvrđenih činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, jedino se može izvesti zaključak da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice samo do iznosa od 400,00 konvertibilnih (4,000.000 prijašnjih) dinara, a o osnovanosti ili neosnovanosti dijela njenog zahtjeva preko tog iznosa tj. u iznosu od 280,00 konvertibilnih (2,800.000 prijašnjih) dinara moći će se odlučiti nakon što se ispita prigovor tuženika o plaćanju tog iznosa na ime suvlasničkog dijela tužiteljice na spornom kamionu.

Iz izloženih razloga suđeno je, na temelju čl. 393. 394, st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP, kao u izreci ove presude i rješenja.

U pogledu ukinutog dijela pobijane pravomoćne presude, sudovi će postupiti prema odredbama čl. 377. st. 1. i 2. ZPP, koje se na odgovarajući način primjenjuju i u postupku u povodu revizije (čl. 399. ZPP).

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2, 155. i čl. 166. ZPP.

U Zagrebu, 14. lipnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.