Us-3996/2002-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-3996/2002-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Biserke Horvat Manestar kao predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Mladena Turkalja kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Josipa Petkovića kao zapisničara u upravnom sporu tužiteljice T. M. iz K., protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, klasa: UP/I-133-03/01-01/228, ur.broj: 514-06-02/5-02-6 od 29. ožujka 2002., radi polaganja pravosudnog ispita, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 15. srpnja 2004.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, klasa: UP/I-133-03/01-01/228, ur.broj: 514-06-02/5-02-6 od 29. ožujka 2002. godine.

Obrazloženje

Tuženo je tijelo pobijanim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti proglasilo ništavim rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, klasa. UP/I-133- 03/01-01/228, ur.broj: 514-05-02/5-01-2 od 27. srpnja 2001., temeljem članka 267. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku, a kojim je tužiteljici odobreno polaganje pravosudnog ispita (točka 1. izreke). Ujedno su poništene pravne posljedice koje je navedeno rješenje proizvelo i to pravosudni ispit pisani i usmeni dio, koji je polagan 15., 16. i 19. studenog 2001. godine, te 25. siječnja 2002. o čemu je sastavljen zapisnik klasa: UP/I-133-03/01- 01/228 od 19. studenog 2001. i zapisnik klasa: UP/I-133-03/01-01/228 od 25. siječnja 2002. i uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu klasa: UP/I-133-03/01-01/228, ur.broj: 514-06- 01/2-02-5 od 25. siječnja 2002. (točka 2. izreke), te je riješeno da će se proglašenje ništavim rješenja iz točke 1. izreke upisati u knjigu pravosudnih ispita za 2001. godinu pod rednim brojem 367.

Tužiteljica u tužbi prigovara zakonitosti pobijanog rješenja iz svih razloga navedenih u članku 10. Zakona o upravnim sporovima, te u bitnome navodi da je tuženo tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 13. stavka 1. točke 4. Zakona o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu, jer nigdje nije navedeno da joj se tek od dana polaganja pravnog fakulteta može računati vrijeme potrebno za ispunjenje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita, niti da se faktički rad na pravnim poslovima visoke stručne spreme, bez završene odgovarajuće škole za taj posao, ne priznaje kao rad na pravnim poslovima koji je potreban za ispunjenje uvjeta za polaganje pravosudnog ispita. Tužiteljica također smatra da je tuženo tijelo pogrešno primijenilo postupovnu odredbu članka 267. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku, jer u hrvatskom pravnom poretku ne postoji pravno načelo da stranke ostvaruju pravo i određuju im se obveze u postupcima vođenim pred državnim tijelima Republike Hrvatske samo ako su za to ispunjeni uvjeti propisani zakonom, pa smatra neprimjerenim postupanje tuženog koji svoje tumačenje zakonske odredbe podiže na razinu jednog od osnovnih načela pravnog poretka. Nadalje, tužiteljica navodi da tuženik nije imao zakonom utvrđen javni interes za donošenje pobijanog rješenja, te da isto predstavlja kršenje stečenih prava građana i u suprotnosti je sa načelom zaštite tih prava, te ističe da joj osim toga nije bilo omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima od važnosti za donošenje rješenja tijekom postupka, čime je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka. Tužiteljica također navodi da je tuženo tijelo prilikom odlučivanja o odobravanju polaganja pravosudnog ispita raspolagalo svim relevantnim činjenicama te na temelju istih utvrdilo činjenično stanje i donijelo rješenje kojim joj je to pravo priznato, a koje je nakon što ga je sam i izvršio neosnovano samoinicijativno ukinuo.

Predlaže da Sud pobijano rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga pobijanog rješenja, te osim toga navodi da je proglašavanje ništavim rješenja kojim je tužiteljici odobreno polaganje pravosudnog ispita, iako nije za to ispunjavala zakonom propisane uvjete, doneseno zbog zaštite javnog interesa, budući da se to pravo, kao i svako drugo pravo propisano zakonom može steći samo ako se ispune zakonom propisani uvjeti, te primjenjena odredba članka 267. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku onemogućava da se pravno osnaže upravni akti koji se protive načelima pravnog poretka, pri čemu konačnost, pravomoćnost i izvršnost donesenog rješenja nije zapreka za oglašavanjem ništavim, kao niti eventualna šteta koja bi za nekoga time nastala.

Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Tužba je osnovana.

Prema odredbi članka 267. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku («Narodne novine», br. 53/91 i 103/96), ništavim se proglašava rješenje čije bi izvršenje bilo protivno osnovnim načelima pravnog poretka.

Odredbom članka 268. stavka 1. i 3. istog Zakona, propisano je da se rješenje može u svako doba proglasiti ništavim po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ili državnog odvjetnika. Rješenje proglašava ništavim tijelo koje ga je donijelo ili drugostupanjsko tijelo, a ako drugostupanjskog tijela nema – tijelo koje je zakonom ovlašteno obavljati nadzor nad radom tijela koje je donijelo rješenje.

Prema članku 269. stavku 1. citiranog Zakona, poništavanjem rješenja i proglašavanjem ništavim poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tuženo tijelo temeljem citirane odredbe članka 267. točke 6. Zakona o općem upravnom postupku proglasilo ništavim rješenje kojim je tužiteljici odobreno polaganje pravosudnog ispita, jer je naknadnom provjerom utvrđeno da na dan donošenja tog rješenja 27. srpnja 2001. nije ispunjavala uvjete za polaganje pravosudnog ispita propisane člankom 13. stavkom 1. Zakona o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu («Narodne novine», br. 54/74, 29/78 i 13/90), budući da je na Pravnom fakultetu u M. diplomirala 2. ožujka 1999. godine, te je na pravnim poslovima nakon završenog Pravnog fakulteta radila 2 godine, 5 mjeseci i 25 dana.

Razlozi koje navodi tuženo tijelo, međutim, nisu valjani razlozi za proglašenje rješenja ništavim u smislu citirane odredbe članka 267. točke 6. Zakona. Naime, prema stanju spisa proizlazi da je tuženo tijelo u ranijem postupku na temelju spisu priloženih isprava i dokaza pogrešno utvrdilo da tužiteljica ispunjava zakonom propisane uvjete za polaganje pravosudnog ispita sukladno članku 13. stavku 1. alineji 4. Zakona o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu. Ovo stoga što je navedenom odredbom Zakona propisano da uvjete za polaganje pravosudnog ispita stječu osobe koje su nakon diplomiranja na pravnom fakultetu radile na pravnim poslovima i to četiri godine na pravnim poslovima u državnim tijelima, osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada, društveno – političkim organizacijama i drugim samoupravnim i društvenim organizacijama, a iz preslike diplome, na koju se tuženo tijelo poziva i u rješenju od 27. srpnja 2001., vidljivo je da je tužiteljica diplomirala 2. ožujka 1999. godine.

S obzirom na navedeno, tuženo je tijelo u pobijanom rješenju pravilno utvrdilo da tužiteljica nije ispunjavala uvjete za polaganje pravosudnog ispita na dan izdavanja rješenja, međutim, prema ocjeni Suda, tuženo je tijelo u rješenju kojim se tužiteljici odobrava polaganje pravosudnog ispita, a koji je tužiteljica i položila pred nadležnom komisijom, na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo materijalno pravo. Stoga sud nalazi da je takovo rješenje, kojim je tužiteljici priznato pravo suprotno odredbama pozitivnih propisa, nezakonito, pa je isitim rješenjem povrijeđen materijalni zakon u korist stranke, ali se samim time ne može smatrati protivnim osnovnim načelima pravnog poretka.

Kako, prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju nije bilo mjesta vođenju postupka temeljem članka 267. i 269. Zakona o općem upravnom postupku, to je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu uvažiti i pobijano rješenje poništiti.

U Zagrebu 15. srpnja 2004.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Josip Petković, v.r.

Biserka Horvat Manestar, v.r.