I Kž-53/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 53/15-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. R., zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98.- ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05.- ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 10. prosinca 2014. broj Kv I- 413/2014 (K-41/2012), u sjednici održanoj 11. veljače 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba osuđenog M. R. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. - dalje u tekstu: ZKP/08) preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Rijeci od 29. svibnja 2013. broj Kv I-155/13, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2013.broj I Kž 522/13, u kojoj su sadržane presuda Županijskog suda u Rijeci od 3. prosinca 2012. broj K-41/12 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 13. lipnja 2012. broj K-23/12, a kojom je osuđeni M. R. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina zbog kaznenih djela iz članka 218. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/97, te presuda Općinskog suda u Rijeci od 27. ožujka 2014. broj K-668/12 potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci od đen na kaznu zatvora u trajanju 1. listopada 2014. broj Kž-220/14 kojom je osuđeni M. R. osu

od 1 (jedne) godine zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 1. u vezi članka 33. KZ/97, na način da su navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene pa je osuđenik, uz primjenu članka 60. stavka 1. i 2. točke c) KZ/97, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 63. stavka 1. i članka 62. stavka 1.

I Kž 53/15-4

KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 2. srpnja 2012. do 29. travnja 2013. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 29. travnja 2013. pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni M. R. osobno, ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se kazna umanji.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08 prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen nadležnom državnom odvjetniku.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu osuđeni M. R. kada u žalbi tvrdi da mu je objedinjenjem kazni izrečena prestroga jedinstvena kazna, s obzirom na okolnost da je kaznena djela, koje je u cijelosti priznao, počinio potaknut jakim strahom za vlastiti život i sigurnost svoje obitelji izazvanim stalnim ozbiljnim prijetnjama kamatara i pod odlučujućim utjecajem droga o kojima je bio ovisnik dugi niz godina, kao i na okolnost da je svim djelima stekao prilično malu materijalnu korist u sveukupnom iznosu od oko 30.000,00 kuna.

Naime, prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o visini jedinstvene kazne, uzeo u obzir sve olakotne okolnosti koje su cijenjene kod donošenja presuda koje su objedinjenje, pa i one okolnosti koje osuđenik ističe u žalbi, no pritom je cijenio i utvrđene otegotne okolnosti, kod kojih se posebno ističe njegova višekratna ranija osuđivanost za istovrsna kaznena djela.

Stoga, cijeneći okolnosti koje su utvrđene u prethodnim pravomoćnim presudama, pri tome osobito imajući na umu da je višekratnim objedinjavanjem kazni iz pravomoćnih presuda osuđeniku višekratno pogodovano kod primjene odredaba o izricanju kazne za djela u stjecaju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je izrečena jedinstvena kazna zatvora, koja je objedinjenjem značajno manja od zbroja pravomoćno izrečenih kazni, u trajanju od 9 (devet) godina i 6 (šest) mjeseci primjerena kako svim prethodno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima te težini djela, tako i za ostvarenje svrhe kažnjavanja i ciljeva specijalne i generalne prevencije.

Iako osuđenik u žalbi upire da je u psihijatrijskim vještačenjima provedenim u prvostupanjskim suđenjima činjenično stanje pogrešno utvrđeno budući da je, s obzirom na njegovu ovisnost o drogama, bio smanjeno ubrojiv, žalitelju valja ukazati da neprava obnova postupka u smislu članka 402. stavka 1. točke 1. ZKP/08 ne predstavlja suđenje o činjeničnim i pravnim pitanjima u kaznenom postupku, već se na temelju činjeničnih utvrđenja u pravomoćnim presudama vrši samo objedinjenje pravomoćno izrečenih kazni, slijedom čega su takvi žalbeni navodi promašeni.

Također, imajući u vidu da se prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora i u postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka polazi od osobe konkretnog osuđenika, neprihvatljiv je i daljnji žalbeni prigovor da postoje počinitelji puno težih kaznenih djela koji su osuđeni na puno niže kazne, dok je ponašanje osuđenika unutar zatvorskog sustava (uredno izvršavanje radnih obveze i dobro vladanje), na što se također upire u žalbi, okolnost koja se

I Kž 53/15-4

odnosi na razdoblje nakon pravomoćnosti presuda pa ju prvostupanjski sud nije niti mogao cijeniti u okviru ovog instituta.

Budući da ni ispitivanjem prvostupanjske presude, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja povreda na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. veljače 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.