Revt-75/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 75/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. S.p.A., Z. I., zastupan po punomoćniku O. F., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B. d.d. V., radi 2.875.840,37 DEM, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5627/01 od 10. veljače 2004. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-11369/92 od 3. svibnja 2001. godine, u sjednici održanoj dana 26. listopada 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća te se u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tuženik obvezan platiti tužitelju 2.875.840,37 DEM i naknaditi mu parnični trošak od 160.050,00 kn, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5627/01 od 10. veljače 2004. godine i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-11369/92 od 3. svibnja 2001. godine i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5627/01 od 10. veljače 2004. godine odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-11369/92 od 3. svibnja 2001. godine.

Tom je prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, a što je predmet odlučivanja u ovom revizijskom postupku, tuženi obvezan tužitelju platiti iznos od 2.875,840,37 DEM kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 160.050,00 kn u roku od 15 dana.

Tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom da mu se na glavnicu priznaju zakonske zatezne kamate tekuće od 29. studenog 1991. godine do plateža.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa s naslova isplate cijene za isporučenu robu, temeljem ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika dana 26. svibnja 1990. godine i protokola od 21. svibnja 1991. godine ističući i to da je u svezi s navedenim pravnim poslom pribavio garanciju V. b. d.d., nad kojom je otvoren stečajni postupak i protiv koje je tužitelj tijekom ovog postupka povukao izjavljenu tužbu.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su tužbeni zahtjev, polazeći od utvrđenja da je između stranaka sklopljen ugovor o kreditu na iznos od 3.000.000 DEM dana 26. svibnja 1990. godine, da je dana 21. svibnja 1991. godine tužitelj potpisao protokol kojim je priznao dug u visini utužene glavnice, a za navedeni pravni posao pribavljena je i garancija V. b. d.d.

Otklanjajući prigovor tuženika da ugovor i protokol nije potpisala ovlaštena osoba, upiru i na postojanje bankarske garancije koja potvrđuje valjanost navedenih pravnih poslova.

Utvrđuju nadalje, da je nad V. b. d.d. otvoren stečajni postupak pod brojem St-1/98 i da je na ročištu od 18. studenog 1998. godine utvrđena i priznata tražbina tužitelja u iznosu od 10.128.709,78 kn.

Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, koja vezuju i ovaj revizijski sud, treba istaći da su nižestupanjski sudovi u svezi sa stečajnim postupkom vođenim nad V. b. d.d., u kojem je postupku priznata i utvrđena tražbina tužitelja i to još 1998. godine, propustili ocijeniti da li je ta tražbina u cijelosti ili djelomično namirena, što je bilo od odlučnog utjecaja za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

U slučaju da je tužitelj u cijelosti ili djelomično namiren u svom utvrđenom i priznatom potraživanju u stečajnom postupku neosnovanim bi se ukazivao njegov zahtjev za isplatu istog iznosa u odnosu na tuženika.

Istina je da obveza dužnika postoji neovisno o postojanju obveze temeljem izdane bankarske garancije, međutim ukoliko vjerovnik naplati svoje potraživanje temeljem izdate bankarske garancije, isto potraživanje ne može s osnovom isticati prema dužniku.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski i drugostupanjski sud propustili su cijeniti i raspraviti navedeno odlučno pitanje, zbog čega su izostali i bilo kakvi razlozi pobijanih presuda u izloženom pravcu.

Slijedom izloženog ostvareni su revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 2. ZPP) pa je reviziju trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 26. listopada 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.