Kzz-6/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-6/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, mr. Branka Zmajevića, Senke Klarić- Baranović, Neve Šibl i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća, te sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđene N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 140. (sada čl. 135.) st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske, podignutom protiv presude Općinskog suda u Splitu od 8. svibnja 1992. godine br. K 324/92 potvrđene presudom Okružnog suda u Splitu od 4. studenog 1992. godine br. Kž 455/92, u sjednici održanoj 19. travnja 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je osnovan zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačuje se pravomoćna presuda stoje čine presuda Općinskog suda u Splitu od 8. svibnja 1992. godine br. K 324/92 i presuda Okružnog suda u Splitu od 4. studenog 1992. godine br. Kž 455/92. na način da se ukida daljnji uvjet postavljen u uvjetnoj osudi osuđenoj N. B., da u roku od mjesec dana po pravomoćnosti te presude preda apartman 12c u hotelskom naselju D. u S., slobodan od osoba i stvari vlasniku Republici Hrvatskoj.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 18. svibnja 1992. godine br. K 324/92. potvrđenom presudom Okružnog suda u Splitu od 24. studenog 1992. godine br. Kž 455/92. izrečena je osuđenoj N. B. temeljem čl. 52. i čl. 53. (sada čl. 47. i čl. 48.) OKZRH uvjetna osuda za kazneno djelo protupravnog zauzimanja nekretnina u društvenom vlasništvu iz čl. 140. (sada čl. 135.) st. 1. KZRH, tako da joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci i ujedno određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo i pod daljnjim uvjetom, da u roku od mjesec dana po pravomoćnosti te presude preda apartman 12c u hotelskom naselju D. u S., slobodnog od osoba i stvari vlasniku Republici Hrvatskoj.

Protiv te pravomoćne presude podigao je državni odvjetnik Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede krivičnog zakona iz čl. 365. (sada čl. 355.) toč. 5.

ZKP učinjenu na štetu osuđenice.

Državni odvjetnik u zahtjevu ističe, da kako se u čl. 140. (sada čl. 135.) st. 1. KZRH ne predviđa mogućnost izricanja dodatnog uvjeta, te kako u čl. 52. (sada čl. 47.) st. 2. OKZRH, sud može u uvjetnoj osudi odrediti da se kazna neće izvršiti ako počinitelj djela ne vrati imovinsku korist pribavljenu u izvršenjem djela ili ne nadoknadi štetu počinjenu djelom, odnosno ne ispuni druge obaveze, ali predviđene kazneno pravnim odredbama, to je sud u pravomoćnoj presudi postavljanjem dodatnog uvjeta prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu i na taj način na štetu osuđenice ostvario povredu kaznenog zakona, pa državni odvjetnik predlaže da se pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu od 8. svibnja 1992. godine br. K 324/92 i presuda Okružnog suda u Splitu od 4. studenog 1992. godine br. Kž 455/92 preinače na način, da se ukinu u dijelu u kojem se određuje osuđenici daljnji uvketo odgode izvršenja izrečene kazne.

Zahtjev je osnovan.

U pravu je državni odvjetnik Republike Hrvatske kada smatra da je učinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 355. toč. 5. ZKP na štetu osuđenice, pri čemu međutim, nije prihvatljivo obrazloženje koje je istakao u zahtjevu.

Činjenica je da čl. 140. (sada čl. 135. st. 1. KZRH ne predviđa izricanje dodatnog uvjeta, ali ne radi se u konkretnom slučaju da u svezi te odredbe ne može doći do primjene čl. 52. sada čl. 47. st. 2. OKZRH.

Naime, budući da je u pitanju vraćanje uzurpirane nekretnine, a što je u nadležnosti upravnih organa, takav zahtjev se ne može postaviti u parnici pred redovnim sudom, i zbog toga niti dosuditi na temelju čl. 100. (ranije 108.) st. 2. ZKP u kaznenom postupku.

Kako imovinsko pravni zahtjev može biti dosuđen u kaznenom postupku samo na temelju čl. 100. st. 2. ZKP, a da bi se počinitelju kaznenog djela moglo nametnuti obaveza naknade štete ili povrata stvari, to se mora raditi o zahtjevu za čije je rješavanje nadležan redovni sud. Međutim kad se radi o vraćanju uzurpirane nekretnine, prema odredbi čl. 94. st. 6. Zakona o stambenim odnosima, to je u isključivoj nadležnosti stambenih, dakle upravnih organa, pa se zahtjev za vraćanje uzurpirane nekretnine ne može dosuditi ni po čl. 100. st. 2. ZKP, a zbog čega ne može doći niti do primjene st. 47. st. 2. (ranije čl. 52.) OKZRH u takvim slučajevima.

U konkretnom slučaju ipak je ostvarena istaknuta povreda kaznenog zakona iz čl. 355. toč. 5. ZKP iz navedenih razloga, pa je na temelju čl. 409. st. 1. ZKP valjalo zahtjev za zaštitu zakonitosti uvažiti i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. travnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Ante Potrebica, v.r.