Rev-1332/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1332/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Miroslave Vekić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. L. iz Š., zastupane po T. Đ., odvjetnici u Š., protiv tuženika J. o. d. d. S., zastupanog po P. P., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. siječnja 1999. godine broj Gž-2/99, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 24. travnja 1998. godine broj P-460/97, u sjednici održanoj dana 02. srpnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime pretrpljene štete ukupno 74.000,00 kn i to za pretrpljene fizičke bolove 12.000,00 kn, za pretrpljeni strah 10.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti 15.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 35.000,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn sve to za zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

'Dužan je tuženi u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime nematerijalne štete ukupno 40.000,00 kn (za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti, i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te za tuđu pomoć i njegu), sve to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do konačne isplate.'

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak odmjeren sa 7.000,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je i riješeno:

"1. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 24. travnja 1998. g. br. P-460/97 u osuđujućem dijelu pod toč. I. izreke na način, da se prvostupanjskom presudom dosuđeni iznos nematerijalne štete snizuje na ukupno 18.000,00 kn (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 4.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn, za pretrpljene duševne boli zbog naruženosti iznos od 8.000,00 kn, i za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 12.000,00 kn) dok iznos dosuđene naknade za tuđu pomoć i njegu od 2.000,00 kn ostaje neizmijenjen, pa je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade štete ukupan iznos od 30.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 24. travnja 1998. godine do konačne isplate, dok se tužiteljica odbija s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 44.000,00 kn s pripadajućom kamatom.

2. Uvažava se žalba tuženika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke), te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, time da će ujedno odlučiti i o troškovima žalbenog postupka."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana drugostupanjska presuda bude preinačena, ili da budu ukinute obje nižestupanjske presude i da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz sadržaja revizije u kojoj se ističe da se ona izjavljuje iz svih razloga predviđenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, proizlazi da je revizija izjavljena samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama tog revizijskog razloga, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o visini nematerijalne štete, koja je utvrđena u iznosu od 12.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, iznosu od 8.000,00 kn za duševne bolove zbog naruženosti, iznosu od 4.000,00 kn za fizičke bolove i istom iznosu za pretrpljeni strah.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi, kada je na nju kao pješaka naletjelo osobno vozilo, pri čemu je zadobila ogrebotinu na čelu, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, nagnječenje lijeve nadlaktice i lijevog ramena, da je zbog tih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednje jake bolove 10 dana i slabe bolove također 10 dana, da je u času nesreće pretrpjela smrtni strah, a potom sljedeća tri dana strah jakog intenziteta i daljnjih mjesec dana srednje jaki i slabi strah, da su ozljede ostavile trajne posljedice u vidu bolova lakog intenziteta kod naglih pokreta glavom ili težeg opterećenja ruku, pokretanja vrata i lijevog ramena, kao i kod promjena atmosferskih prilika, a na čelu zaostao je ožiljak dužine 5 cm u obliku slova "V", koji predstavlja naruženost do srednjeg stupnja.

Imajući u vidu navedene okolnosti slučaja, ovaj sud ocjenjuje da iznosi naknade za pojedine oblike nematerijalne štete koje je utvrdio drugostupanjski sud predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.), pa stoga, suprotno revizijskim navodima, u dosuđujućem dijelu pobijane presude kojim je odlučeno o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete ne postoji pogrešna primjena materijalnog prava.

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 02. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v. r.