P-86/2012-26 · Općinski sud u Bjelovaru

P-86/2012-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Nadi Sambol, u pravnoj stvari tužitelja B. V. iz B., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u B., protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica B., kojeg zastupa punomoćnik H. P., dipl. pravnica, radnica tuženika, radi zaštite dostojanstva radnika, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 25. ožujka 2013. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 i 57/11, dalje: ZPP), dana 9. travnja 2013. godine

p r e s u d i o j e

Utvrđuje se da je tužitelju B. V. iz B., postupanjem njemu nadređene osobe upravitelja Šumarije I. J. B

. 1

, kao zaposlenika tuženika povrijeđeno dostojanstvo za vrijeme obavljanja posla, pa se tuženiku zabranjuje postupanje kojim se vrijeđa dostojanstvo tužitelja. Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena od dana 8. veljače 2012. godine do isplate i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.675,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu radi zaštite dostojanstva i naknade štete zbog povreda prava osobnosti u visini od 13.000,00 kn. Na raspravi održanoj 25. ožujka 2013. godine tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, čemu se tuženik nije protivio, pa je sud primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP donio rješenje da je tužba u tom dijelu povučena.

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je radnik tuženika na radnom mjestu pomoćnik revernika – čuvar šuma u Šumariji I.. Tvrdi da ga upravitelj Šumarije I. J. B.1 na različite načine maltretira i diskriminira, stalno radi na njega pritisak, što je postalo neizdrživo. To radi na način da je tražio od tužitelja da potpiše račun da su obavljeni radovi strojem greder na šumskoj cesti, što nije htio potpisati, jer radovi nisu obavljeni. Budući nije potpisao dokumentaciju, J. B.1 na njega stalno vrši različite pritiske, pa tako mu nalaže da doznačuje rubna stabla njegovom rođaku, što je protupravno. Nalaže mu da čisti smeće u grabama kraj šume, tražio je da mu pozajmi 100.000,00 kn, neopravdano mu je odbio odobriti isplatu jednog terenskog dodatka, optužuje ga da je odgovoran za krađu sušaca i tražio je da posebna komisija nadzire brojanje panjeva, što spada u njegov rutinski dio posla. Takvo ponašanje je neželjeno i utjecalo je na njegovo psihičkio zdravlje, zbog čega je išao kod liječnika specijaliste psihijatra i bio je duže vrijeme na bolovanju. Zbog ponašanja upravitelja J. B.1 tužitelj i neki zaposlenici su podnijeli tuženiku pritužbu i tražili zaštitu, ali nisu dobili. Tvrdi da mu je takvo postupanje povrijeđeno pravo osobnosti zbog čega potražuje naknadu štete u iznosu od 3.000,00 kn.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporio je tužbeni zahtjev. Tuženik navodi da je tužitelj kao supotpisnik pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika od 8. ožujka 2010. ukazao da je vršen pritisak na njega od strane upravitelja J. B.1 tako što je tražio da potpiše račun za rad stroja gredera za poslove koji nisu obavljeni, što je on odbio i da mu je upravitelj odbio isplatu jednog terenskog dodatka. Tuženik navodi da je postupio po zajedničkoj pritužbi za zaštitu dostojanstva radnika i ovlaštenica tuženika J. T. je provela postupak prema odredbama Pravilnika o radu, ispitani su svi navodi iz zajedničke pritužbe usmjerene na ponašanje i povredu dostojanstva od strane J. B.1 , a nakon provedenog postupka voditelj Uprave šuma, Podružnica B. je 19. ožujka 2010. godine podnio izvješće o provedenom postupku zaštite dostojanstva radnika s prijedlogom za postupanje. Sukladno čl. 6. st. 2. Pravilnika o radu, očitovanje i prijedlog je poštujući načelo tajnosti postupka u zatvorenoj kuverti proslijeđeno predsjedniku uprave društva na daljnje postupanje. Svi podnositelji pritužbe usmeno su izjavili da je nastavak radnog odnosa unatoč svemu moguć i nitko od podnositelja zahtjeva nije se koristio pravom na prekid rada dok se ne osigura zaštita. Tuženik osporava da kao poslodavac nije pružio tužitelju zaštitu nakon što mu je upravitelj J. B.1 uskratio pravo na jedan terenski dodatak, jer je tuženik proveo postupak ispitivanja osnovanosti zahtjeva. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je J. B

. 1 tražio da mu posudi novac, tuženik nema saznanja i očito se radi o privatnom odnosu tužitelja i osobe protiv koje je usmjerena pritužba zbog povrede dostojanstva, što nema veze sa radom kod tuženika. Tuženik ne osporava osnovanost bolovanja tužitelja, ali ne prihvaća razlog takvom stanju, jer se ne temelji na liječničkom nalazu. Tužitelj je obavijest o privremenoj nesposobnosti za rad predao u Šumariju I. , pa tužena nije znala za tu činjenicu i nije mogla pružiti tužitelju zaštitu. Upravitelj Šumarije I. J. B.1 je uputio prijedlog da se prema tužitelju izreknu radnopravne mjere, upozorenje na obveze iz radnog odnosa zbog nesavjesnog i nepravilnog rada međutim, tuženik nije tužitelju izrekao nikakvu mjeru, već je pokrenuo postupak provjere rada u poslovanju lugarije. Tuženik navodi da se radi o kompleksnoj situaciji utvrđivanja radnopravne odgovornosti pojedinih radnika Šumarije, narušenih odnosa i radnog okruženja većeg broja ljudi unutar Šumarije I. Sud je proveo dokaze uvid u službovnicu (list 4), izjavu D. B. (list 5), zahtjev tuženiku za zaštitu od uznemiravanja (list 6-9), ugovor o radu za tužitelja, medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 12-13), dopis od 28. 4. 2010. i 7. 4. 2010. voditelja Uprave šuma, Podružnice B. , predsjedniku uprave društva (list 18 – 19), izvješće o provedenom postupku zaštite dostojanstva radnika (list 20 – 21), zamolbu tužitelja za isplatu terenskog dodatka (list 21), očitovanje J. B.1 (list 22 – 24), obračun terenskog dodatka (list 29), Pravilnik o radu (list 54 – 69), izvješće o bolovanju (list 74), medicinska dokumentacija (list 74 – 82), obračun šumske štete i službovnice (list 96 – 157), radni nalog br. 36 o formiranju komisije za pregled i kontrolu (list 167 – 169), izvješće komisije za kontrolu na lugariji koju nadzire lugar B. V. (list 173 – 174) i Kolektivni ugovor za radnike Hrvatskih šuma.

Izveden je dokaz saslušanje svjedoka J. T., S. I., J. B.1 , N. T., S. D., D. O. i V. Š. Izvedene dokaze sud je cijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP.

Nesporno je između stranaka da je tužitelj radnik tuženika na poslovima pomoćnik revernika, čuvar šuma u Šumariji I.

Sporno je, je li tužitelju kao radniku tuženika povrijeđeno dostojanstvo postupanjem njemu nadređene osobe i je li pretrpio štetu zbog povrede prava na dostojanstvo. Za tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelju postupanjem njemu nadređene osobe povrijeđeno dostojanstvo za vrijeme obavljanja rada tužitelj ima pravni interes, obzirom da je odredbama Zakona o radu propisano da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla.

Tužitelj je u tužbi naveo da ga upravitelj Šumarije J. B

. 1 diskriminira, međutim, ni u tužbi, a niti tijekom postupka nije naveo niti jedan temelj za diskriminaciju (rasa, boja kože, spol, spolno opredjeljenje, jezik, vjera, bračno stanje, imovno stanje, rođenje, duševni položaj, članstvo u političkoj stranci, sindikatu ...) prema čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije i čl. 2. st. 1. Zakona o radu (N.N. 137/2004).

Prema tvrdnjama tužitelja povreda dostojanstva od njemu nadređene osobe događala se tijekom 2009., 2010. i 2011. godine.

Prema odredbama Zakona o radu važećim u vrijeme za koje tužitelj tvrdi da mu je povrijeđeno dostojanstvo (N.N. 137/2004 i N.N. 149/2009) i to čl. 30. Zakona o radu (N.N. 137/2004) poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla tako da im osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju, a zaštita uključuje i poduzimanje preventivnih mjera, dostojanstvo radnika štiti se od uznemiravanja poslodavca, nadređenih suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, a prema odredbi čl. 5. st. 5. Zakona o radu (N.N. 149/2009) poslodavac je dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima. Prema odredbi čl. 30. Zakona o radu (N.N. 149/2009) poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

Nesporna je činjenica da je tužitelj sa još nekoliko radnika podnio pritužbu tuženiku zbog zaštite dostojanstva (list 6 – 9).

Kod tuženika je imenovana ovlaštena osoba za zaštitu dostojanstva radnika J. T.

Iz iskaza svjedoka J. T. proizlazi da je ona po pritužbi tužitelja od 8. ožujka 2010. provela postupak prema Pravilniku o radu tuženika i Kolektivnom ugovoru, saslušala je sve podnositelje pritužbe, J. B.1 kao osobu na koga je bila usmjerena pritužba, kao i druge osobe koje su imale saznanje o navodima iz pritužbe, poštujući pritom tajnost postupka. Dana 19. ožujka 2010. napisala je izvješće o provedenom postupku i dostavila ga tadašnjem voditelju Uprave šuma B. S. I. i rekla mu da je J. B.1 tražio da se u službenoj zabilješci njegovom saslušanju unese da se prilikom odlučivanja o izricanju mjera vodi računa o činjenici da je i on podnio pritužbu radi zaštite od uznemiravanja protiv S. I. Obzirom na tu činjenicu S. I. je uz popratni dopis izvješće dostavio predsjedniku uprave Hrvatskih šuma D. V. Od strane uprave društva, a niti od ovlaštenice B. R. iz direkcije nije dobila nikakvu informaciju, je li i kako postupljeno po podnijetom izvješću.

Tužitelj tvrdi da jedan od načina uznemiravanja i povrede dostojanstva od strane upravitelja Šumarije I. J. B.1 , to što je u lipnju 2009. od njega tražio da potpiše radni nalog da je stroj radio na šumskoj cesti D., koje područje je u nadležnosti rada tužitelja. Odbio je potpisati, jer stroj na toj cesti nije radio. J. B.1 nakon toga nazvao ga je, našli su se na igralištu u U. i kada je ponovno odbio potvrditi da je stroj radio na šumskoj cesti, tvrdi da mu je rekao, da će vidjeti kako će dalje raditi i da će ga maknuti s radnog mjesta.

Svjedok J. B.1 u iskazu je potvrdio da je tražio od tužitelja da ovjeri radni nalog da je stroj radio na području lugarije koja je u nadležnosti tužitelja, ali osporava da bi tužitelju rekao da će ga maknuti s njegovog radnog mjesta. J. B.1 je naveo da su troškovi za rad stroja knjiženi za radove na cesti D., iako tamo stroj nije radio, jer je za to područje u planu bio predviđen trošak za takve radove, a na takav način su više puta plaćeni troškovi rada stroja.

Tužitelj tvrdi da ga od tog događaja upravitelj stalno kontrolira, traži provođenje kontrole i izricanje mjera zbog povreda radnih obveza.

Protiv J. B.1 vodi se kazneni postupak kod Općinskog suda u Ivanić Gradu, a jedno od kaznenih djela koje mu se stavljalo na teret je zloupotreba položaja i ovlasti krivotvorenje službene isprave zbog ovjere računa za izvođenje radova sa radnim strojem greder na šumskoj cesti u gospodarskoj jedinici D. G. – J. – D., a radovi nisu na tom području izvršeni, već je stroj radio na popravku seoskih puteva u K. S..

Presudom Općinskog suda u Ivanić Gradu K-84/11 od 17. siječnja 2012. okrivljenik J. B.1 oslobođen je optužbe za djelo krivotvorenje službene isprave, koja presuda je povodom žalbe za to djelo ukinuta presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici Kž-80/12 od 29. listopada 2012. godine.

Kazneni postupak protiv J. B.1 nije odlučan za tužbeni zahtjev tužitelja. Odlučna je činjenica da je J. B.1 kao upravitelj Šumarije I. i rukovoditelj tužitelju tražio od tužitelja da ovjeri ispravu u kojoj podaci nisu bili istiniti, a ovjera isprave je u opisu tužiteljevih poslova i da je tužitelj s pravom odbio potpisati ispravu.

Ako su i ranije kod tuženika računi plaćeni za rad stroja na način da je račun ispostavljen za radove koji nisu obavljeni na mjestu koje je navedeno u ispravi, kao što tvrdi svjedok J. B.1 , nema opravdanja da se od tužitelja traži da ovjeri službenu ispravu s netočnim podacima, jer takvo postupanje tužitelja bilo bi protupravno i imalo obilježja kaznenog djela krivotvorenja službene isprave.

Tužitelj tvrdi da je upravitelj J. B.1 neosnovano tražio da mu tuženik izreče mjere zbog povrede radne obveze.

Da je J. B.1 tražio od tadašnjeg voditelja Uprave šuma, Podružnica B. S. I. da se tužitelju izreče mjera zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, proizlazi iz iskaza svjedoka S. I. i zahtjeva za izricanje mjera.

U zahtjevu za poduzimanje radnopravnih mjera iz radnog odnosa i imenovanje komisije od 11. listopada 2011. (list 120) podnositelj J. B.1 predlaže da voditelj Uprave šuma, Podružnice B., tužitelju zbog učestalih propusta u radu izreče radnopravnu mjeru i predlaže da se imenuje komisija od pet članova, te da se u svim odsjecima na lugariji B. V. izbroje panjevi i napravi kompletna analiza zaduženja i razduženja drvne mase za sve odsjeke.

J. B.1 je temeljem naloga voditelja Uprave šuma, Podružnice B. S. I. izdao radni nalog br. 36 (list 167) kojim je imenovao komisiju za pregled i kontrolu svih odsjeka prethodnog prihoda i plana sječa 2011. godine u lugariji koju nadzire lugar B. V.. Zadatak je komisije prema nalogu bio da izvrši pregled i kontrolu na način da u svakom odsjeku izbroji i obrojča panjeve (1-n za svaki odsjek posebno), te posebno evidentira eventualne panjeve bez otiska doznačenog čekića, da nakon terenskog pregleda napravi analizu zaduženja drvne mase po odsjecima i vrstama u odnosu na doznačene knjižice redovnog i slučajnog prethodnog prihoda (usporedba broja stabala), analizu izvršenih sječa po izvršiteljima, te preuzete drvne mase iz knjiga primanja za samoizradu i naloga za naplatu, iskontrolira kretnje drvnog materijala, te napravi pisanu analizu s uplatnicama iz blagajne i blokova popratnica, te primopredajnih zapisnika, napravi usporedni prikaz rezultata zaduženja – razduženja sa zapisnika komisije za kontrolu lugarija iz 2010. godine.

Prema nalazu komisije (list 173 – 205) lugar B. V. savjesno obavlja svoj posao, kako terenski dio (šuma je "uredna i čista"), tako i papirnati dio, jer obradom nisu uočene greške i propusti.

Nesporno je, da tuženik na prijedlog upravitelja J. B.1 tužitelju nije izrekao nikakvu mjeru.

Tužitelj tvrdi da je J. B.1 tražio da doznači stabla njegovom rođaku J. B.2 , što je odbio nakon pregleda stabala, jer je utvrdio da stabla ne smetaju nekretnini, osim nekoliko manjih grana.

Tužitelj nije dokazao da bi J. B.1 tražio da mu pozajmi novac i da bi takvim radnjama bilo povrijeđeno dostojanstvo tužitelja, niti je dokazao da bi upravitelj tražio od njega da pokupi veće količine smeća u putnom jarku šuma, što doista ne bi bio posao tužitelja. U odnosu na uskraćivanje isplate jednog terenskog dodatka, tužitelj je imao mogućnost, ako je osnovano potraživati u sudskom postupku.

Tužitelj tvrdi da ga je upravitelj teretio da je odgovoran za krađu drva u šumi, da nije predao doznačne knjižice i o tome je pisao upravi tuženika u Z..

J. B.1 potvrdio je da je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu zbog zloupotrebe položaja.

Svjedoci N. T. i S. D., revernici u Šumariji I. i neposredno nadređeni tužitelju u iskazu su naveli da J. B.1 najviše kontrolira rad tužitelja, a tužitelj svoj posao obavlja bez prigovora, savjesno i jedan je od boljih lugara.

Svjedok N. T. je naveo da B.1 uznemirava tužitelja, stalno kontrolira njegov rad, dok druge lugare manje ili ne kontrolira, a sve je počelo od slučaja sa radnim nalogom za stroj greder. Od tada B.1 . stalno kontrolira tužitelja, traži mu grešku i revernike je zadužio za pojačanu kontrolu rada lugara. Svjedok tvrdi da je radna atmosfera nenormalna zbog ponašanja upravitelja B.1 .

Svjedok S. I. , koji je bio voditelj Uprave šuma, Podružnice B. od lipnja 2004. do 14. svibnja 2012. godine, dakle, u vrijeme za koje tužitelj tvrdi da je uznemiravan, u iskazu je naveo da ponašanje (komunikacija) B.1 prema tužitelju nije primjerena, niti normalna.

Sud je prihvatio vjerodostojan iskaz ovih svjedoka, jer su o bitnim činjenicama suglasno iskazivali i imaju neposrednih saznanja o tim činjenicama.

Pravo je i dužnost upravitelja da kontrolira sam ili traži kontrolu rada svih zaposlenika. Međutim, nije opravdano tražiti izricanje mjere radniku zbog kršenja obveza iz radnog odnosa i podnositi kaznenu prijavu sve dok se ne utvrdi činjenično stanje da li za to ima ili nema osnove.

J. B.1 je tražio izricanje mjere tužitelju. U zahtjevu je naveo da su kod tužitelja učestali propusti u radu. Da bi tuženik utvrdio točnost tih navoda i to na prijedlog J. B.1 formirana je komisija koja je obzirom na sadržaj zadatka rada izdanog od J. B.1 doista detaljno morala cjelokupan rad tužitelja iskontrolirati.

Iz zapisnika komisije ne proizlazi da bi utvrdila i jedan propust u radu tužitelja.

Kada se ima u vidu činjenica da komisija nije utvrdila niti jedan propust u radu tužitelja, da su njemu neposredno nadređeni revernici D. i T., naveli da je tužitelj obavljao svoj posao savjesno bez prigovora i da je jedan od boljih lugara, onda se može prihvatiti tvrdnja tužitelja da prijedlog za izricanje sankcija iz radnog odnosa njemu i traženje detaljne kontrole njegovog rada nije imalo stvarne osnove, već da je vezano uz odnos upravitelja B.1 prema tužitelju zbog odbijanja ovjere radnog naloga za stroj greder, a o čemu su iskazivali i svjedoci N. T., S. D. i D. O..

Stoga sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka J. B

. 1 da svojim postupcima kao nadređena osoba tužitelju nije uznemiravao i povrijedio dostojanstvo tužitelja kao radnika tuženika.

Postupanjem J. B.1 kao rukovoditelja tužitelju na način da je od tužitelja tražio da ovjeri službenu ispravu s netočnim podacima, a ovjera takve isprave je u opisu tužiteljevih poslova, da je bez stvarne osnove zahtijevao da se tužitelju izreknu radnopravne sankcije zbog propusta u radu, a temeljitom kontrolom rada tužitelja nije utvrđen niti jedan propust, sud utvrđuje da je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s odredbama Zakona o radu, pa je time povrijeđeno dostojanstvo tužitelja kao radnika tuženika i tuženik je primjenom odredbe čl. 5. st. 5. Zakona o radu dužan zaštititi dostojanstvo tužitelja za vrijeme obavljanja posla.

Neosnovano tuženik tvrdi da je tužitelju osigurao zaštitu nakon podnijete pritužbe, jer tuženik, iako je proveo postupak po pritužbi nije donio nikakvu odluku, niti se izjasnio na pritužbu tužitelja i ostalih radnika, je li osnovana ili nije.

Prema priloženoj u spis medicinskoj dokumentaciji tužitelj se dana 27. prosinca 2011. javio u Opću bolnicu B. na odjel psihijatrije, hitna služba za duševne bolesti gdje je pregledan. U nalazu je navedeno da ima unazad godinu dana psihičkih smetnji, da je okupiran nekorektnim postupcima upravitelja. Prema priloženim u spis izvješćima o bolovanju (list 74-80) tužitelj je bio na bolovanju u razdoblju od 27. prosinca 2011. do 12. siječnja 2012. i od 1. veljače 2012. do 11. svibnja 2012. godine. Dana 16. i 20. travnja 2012. tužitelj je pregledan na odjelu psihijatrije, Opće bolnice B. i u nalazima su navedene zdravstvene tegobe tužitelja psihičke naravi i da je frustriran uvjetima na radnom mjestu. U nalazu od 20. travnja 2012. također je navedeno da je u slučaju pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja potrebno bolničko liječenje.

Obzirom na podatke navedene u medicinskoj dokumentaciji, te utvrđenje suda da je tužitelju na radu kod tuženika povrijeđeno dostojanstvo, što se može dovesti u uzročnu vezu sa psihičkim zdravstvenim stanjem tužitelja, sud utvrđuje da je zbog povrede prava osobnosti, dostojanstva tužitelja, primjenom odredbe čl. 103. Zakona o radu, čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (N:N. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) osnovan tužbeni zahtjev u zatraženom iznosu od 3.000,00 kn. Primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. i 1103) na dosuđeni iznos tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 8. veljače 2012. godine do isplate.

Tužitelj je s tužbenim zahtjevom uspio 56% (13.000,00 kn/23.000,00 kn). Parnični trošak tužitelja čini: sastav tužbe po punomoćniku. sastav podneska od 11. 4. 2012. kojim se očituje na navode tuženika iz odogvora na tužbu, zastupanje na raspravi 23. 5. 2012., 24. 10. 2012. i 25. 3. 2013. godine, za svaku radnju 1.000,00 kn, sastav podneska do 24. 9. 2012. 250,00 kn, PDV 1.312,50 kn, što razmjerno uspjehu s tužbenim zahtjevom iznosi 3.675,00 kn. Tuženik nije potraživao parnični trošak. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka.

Priznati troškovi određeni su prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i bili su potrebni za vođenje ove parnice.

U Bjelovaru 9. travnja 2013. godine

S U D A C

Nada Sambol

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 8 dana, od dana primitka ove presude, u tri istovjetna primjerka.