Legislator Case Law & Legislation
II Kž-433/1999-3 AI generated

Supreme Court dismisses appeal against detention extension due to persistent family conflicts and personality disorder risks.

Case Number II Kž-433/1999-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the extension of pre-trial detention following a formal indictment. The court found that existing family conflicts and the defendant's diagnosed paranoid personality disorder constituted specific circumstances justifying continued detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act. Consequently, the court ruled that the defendant's claim of self-defense and personal hardships were irrelevant at this procedural stage.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 2. t. 3. ZKP/97; čl. 107. st. 2. ZKP/97: Pre-trial detention may be extended if specific circumstances, such as persistent family conflicts and personality disorders indicating a high risk of reoffending, persist despite the passage of time.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension paranoid personality disorder family conflict risk criminal procedure act risk of reoffending procedural stage review self-defense claim

Cited Legislation

AI generated
čl. 90. KZ
zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21.
čl. 102. st. 2. t. 3. ZKP/97
po čl. 102. st. 2. t. 3. ZKP/97, u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenog djela iz čl.
čl. 107. st. 2. ZKP/97
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt.
čl. 101. st. 2. ZKP/97
ZKP/97, nije bilo mjesta, sukladno odredbi čl. 101. st. 2. ZKP/97, ukinuti pritvor protiv žalitelja, te je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv njega po istaknutoj pritvorskoj osnovi, a time nema uvjeta za nalaganje žalitelju neke od mjera opreza iz čl.
čl. 90. st. 2. ZKP/97
ZKP/97, ukinuti pritvor protiv žalitelja, te je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv njega po istaknutoj pritvorskoj osnovi, a time nema uvjeta za nalaganje žalitelju neke od mjera opreza iz čl. 90. st. 2. ZKP/97, umjesto primjene mjere pritvora, kako se to neutemeljeno predlaže žalbom.
čl. 56. st. 2. KZ
čl. 398. st. 3. ZKP/97
Slijedom istaknutog, pobijano je rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno, te je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Cited Case Law

AI generated
list spisa predmeta, br. 126 i 239
Suprotno tome, već je ranijim rješenjima ovog suda (list spisa predmeta, br. 126 i 239) ukazano, a to se čini i ovaj put, prema podacima spisa predmeta (list br.
list spisa, br. 36 i 54
list spisa, br. 145-150

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-433/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, Senke Klarić-Baranović i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Đ. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1999. godine br. Kv- 445/99 (K-248/98), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika, u sjednici održanoj 13. srpnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. Đ.Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. Đ.Č. po čl. 102. st. 2. t. 3. ZKP/97, u tijeku postupka nakon podnijete optužnice državnog odvjetnika protiv njega zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu opt. Đ.Č., po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj da nema osnova produljavati mjeru pritvora protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, jer da više ne postoje osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će on ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, ako bi boravio na slobodi.

Suprotno tome, već je ranijim rješenjima ovog suda (list spisa predmeta, br. 126 i 239) ukazano, a to se čini i ovaj put, prema podacima spisa predmeta (list br. 36 i 54) već dulje vrijeme su loši odnosi između žalitelja s jedne strane i s druge strane njegove braće (po svoj prilici zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u vezi nasljeđivanja imovine poslije smrti roditelja).

Također je ukazano da je, prema pribavljenom pisanom nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra (list spisa, br. 145-150), žalitelj osoba s dubokim i trajnim poremećajem ličnosti tipa paranoidnog poremećaja ličnosti s kroničnim organskim psihosindromom, praćeni, uz ostalim, s naglašenim nepovjerenjem i sumnjičavosti prema drugima, povišenim osjećajem vlastite vrijednosti uz egocentričnu percepciju stvarnosti, emocionalnom labilnošću, impulzivnošću, otežanoj kontroli agresivnih pulzija i sklonošću okrivljavanju drugih za sukobe s okolinom.

Istaknute okolnosti već dulje vrijeme poremećenih odnosa u bližoj rodbini žalitelja i stanje i osobine njegove ličnosti one su osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će žalitelj ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, ako bi, sada, boravio na slobodi, čime je ostvaren zakonski osnov za primjenu mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Kako su to, protivno tvrdnji žalbe, neizmijenjene okolnosti od ranijih rješenja ovog suda kojima je prihvaćena osnovanom primjena mjere pritvora protiv žalitelja po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, nije bilo mjesta, sukladno odredbi čl. 101. st. 2. ZKP/97, ukinuti pritvor protiv žalitelja, te je pravilno pobijanim rješenjem produljen pritvor protiv njega po istaknutoj pritvorskoj osnovi, a time nema uvjeta za nalaganje žalitelju neke od mjera opreza iz čl. 90. st. 2. ZKP/97, umjesto primjene mjere pritvora, kako se to neutemeljeno predlaže žalbom.

To što se žalbom ukazuje da je provođenjem dokaza rekonstrukcije na mjestu događaja utvrđeno (po žalbi) da je žalitelj postupao u okolnostima i granicama nužne obrane, dakle da nije počinio kazneno djelo, nije od bitnog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Ovo stoga jer se ovaj kazneni postupak protiv žalitelja zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ubojstva provodi, još uvijek, na temelju pravomoćne optužnice državnog odvjetnika, čime je ispunjen opći zakonski preduvjet, u smislu čl. 102. st. 2. ZKP/97, da se protiv njega pritvor uopće mogao odrediti a potom i produljavati. Da li je on doista i počinio kazneno djelo ubojstva ili ne, ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi postupka preispitivanja odluke o pritvoru već je to stvar raspravnog vijeća koje će o tome odlučiti nakon provedene rasprave.

I ostali navodi žalbe osobne i obiteljske prilike žalitelja (njegova životna dob i bolest kćerke) nisu okolnosti koje se mogu utvrđivati i cijeniti u prigodi odlučivanja o pritvoru, već ih utvrđuje raspravno vijeće suda prvog stupnja i cijeni eventualno, u smislu čl. 56. st. 2. KZ, prigodom odluke o kazni (razumije se samo ako će žalitelj biti proglašen krivim i kažnjen). Slijedom istaknutog, pobijano je rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno, te je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.