Rev-751/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 751/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz M., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika J. o. d.d. S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3431/08 od 12. studenoga 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-457/00 od 20. veljače 2008., u sjednici održanoj 17. veljače 2011.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 125.660,00 kn.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Tuženik je odnio odgovor na reviziju, u kojem predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, revidentica kao „glavni razlog“ prigovara da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 190. st. 3. i čl. 193. ZPP.

Revidentica navodi da je podneskom od 5. travnja 2007. smanjila tužbeni zahtjev na iznos 31.810,00 kn, što znači da je povukla tužbu za do tada postavljeni tužbeni zahtjev preko tog iznosa. Revidentica tvrdi da se na ročištu od 18. travnja 2007. tuženik upustio u raspravljanje po smanjenom tužbenom zahtjevu, odnosno da se ima smatrati da je pristao na povlačenje tužbe, jer se protivio „djelomičnom povlačenju tužbe“ tek nakon upuštanja u raspravljanje odnosno završetka odgovora na navedeni podnesak tužiteljice (analogno odredbi čl. 297. st. 5. u odnosu na odgovor na tužbu). Navedeno revidentica temelji na stajalištu da bi u takvom slučaju trebalo analogno primijeniti odredbe čl. 190. st. 3. ZPP u vezi s čl. 297. st. 5. ZPP i smatrati da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa da tužbeni zahtjev za iznos za koji je odbijen više nije postojao.

Navedeni prigovor nije osnovan.

Naime, iz sadržaja podneska tužiteljice od 5. travnja 2007. (list 16-17) je vidljivo da se navodi u podnesku sastoje od dva dijela. U prvom dijelu tužiteljica iznosi prigovore do tada provedenom vještačenju, a zatim u drugom dijelu smanjuje tužbeni zahtjev (djelomično povlači tužbu). Iz sadržaja zapisnika s ročišta od 18. travnja 2007. (list 18) je vidljivo da je tuženik na navode podneska odgovorio istim redoslijedom – prvo se osvrnuo na prigovore tužiteljice provedenom vještačenju, a zatim se izričito protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Prema tome, iz sadržaja odgovora tuženika na navode iz podneska tužiteljice ne može se izvesti zaključak da bi tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe „upuštanjem u raspravljanje po sniženom zahtjevu“. Naprotiv, jasno je vidljivo da se tuženik protivio povlačenju dijela tužbe „prije nego je završio odgovor na navode tužiteljice“.

Prema tome, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 193. st. 2. ZPP kad su smatrali da bez pristanka tuženika dio tužbe nije bio povučen, pa su pravilno postupili kad su odlučivali o osnovanosti i tog dijela zahtjeva.

Kako u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete zbog posljedica povreda koje je pretrpjela tužiteljica u prometnoj nezgodi.

Revidentica u reviziji sasvim općenito prigovara pogrešnoj primjeni čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99

- dalje: ZOO) u odnosu na visinu dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete, smatrajući da je i jedan dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen trebao biti prihvaćen (pored dosuđenog iznosa od 10.000,00 kn).

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. ZOO. Imajući na umu vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, te jačinu i trajanje štetnih posljedica, dosuđeni iznos tužiteljici nije prenisko odmjeren.

Dakle, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.