Gž-1197/2018-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj:Gž-1197/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Robertu Fabrisu, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko upravni odjel, OIB:, protiv tuženika: 1. J. b. d.d. Š., zastupana po predsjedniku uprave, 2. I. d.d. Š., zastupana po punomoćniku K. K., odvjetniku u Š., radi utvrđenja i ispravke uknjižbe , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1648/2018 od 31. srpnja 2018., 17. listopada 2018.

r i j e š i o j e

I. Djelomičnim odbijanjem žalbe tužiteljice potvrđuje se pod točkom 2. izreke rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1648/2018 od 31. srpnja 2018.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačuje se pod točkom 3. izreke rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1648/2018, od 31. srpnja 2018, tako da sada, preinačeno u tom dijelu, glasi:

„Nalaže se tužiteljici da 2.tuženiku I. d.d. Š. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 17.187,50 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev 2. tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan. „

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, te je odbijen zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za naknadu troškova ovog parničnog postupka, dok je tužiteljici naloženo da 2.tuženiku I. d.d. Š. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 28.125,00 kuna, u roku od 15 dana.

Protiv navedenog rješenja žalbu pravovremeno, protiv točke 2. i 3. izreke, podnosi tužiteljica, te u žalbi ističe da je parnični postupak prekinut do okončanja upravnog postupka koji se vodio pred upravnim tijelom za imovinskopravne poslove, a nakon okončanja da je povukla tužbu jer je postignut upis prava vlasništva na predmetnom zemljištu u korist Republike Hrvatske. Sud pobijanim rješenjem utvrđuje da je tužiteljica povukla tužbu, a da tuženik nije udovoljio zahtjevu, pa slijedom čega tužiteljici ne pripada trošak parničnog postupka, a sve kraj činjenica da je ona povukla tužbu jer je zaštitu svojih prava ostvarila pred upravnim organom.

Žaliteljica smatra da rezultat navedenog upravnog postupka predstavlja udovoljenje tužbenom zahtjevu nakon čega je i tužiteljica povukla navedeni tužbeni zahtjev, pa da iz tog razloga da ima pravo na trošak parničnog postupka, te predlaže da se udovolji njenoj žalbi i preinači pobijano rješenje.

Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

Predmet ovog žalbenog postupka, cijeneći podnesenu žalbu tužiteljice, je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka (toč.2. i dio toč.3. rješenja).

Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u ovom postupku tuženik nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, pa tužiteljici ne pripada zahtijevani parnični trošak u smislu odredbe čl. 158. ZPP-a.

Naime, tužiteljica je ostvarila svoj zahtjev, ali u drugom postupku – upravnom postupku, to što je takav zahtjev podnesen i u ovom parničnom postupku, ne znači da je postigla uspjeh, jer kako je rečeno njezin zahtjev za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama ostvaren je u drugom postupku, a time što je odabrala i drugi put za ostvarenje svog zahtjeva i u parničnom postupku, ne znači da je postigla uspjeh, kraj činjenice da je povukla tužbu, a tuženik u ovom postupku nije udovoljio njezinom zahtjevu, pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ne dolazi do primjene odredbe čl. 158. st.2. ZPP-a.

Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava glede odluke o parničnom trošku, ovaj sud zaključuje da je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

Odredbom čl. 155. st.1. ZPP-a propisano je da sud prilikom odlučivanja koje će troškove stranci nadoknaditi uzima u obzir samo troškove potrebne radi vođenja parnice, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je kako se troškovi odmjeravaju prema Tarifi, ako je propisana Tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove.

Naime, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud parnični trošak u dijelu naknade troškova za zastupanje odvjetnika pogrešno odmjerio primjenom odredbe Tbr. 9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:Tarifa), na način da je za sva zastupanja na ročištima priznao u potpunosti zatraženi iznos od 250 bodova, već je po ocjeni ovog suda trebao priznati samo za održano ročište od dana 28. studenog 2008. kada se raspravljao o meritumu, dok se na preostalom ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima, pa je trebalo primijeniti odredu Tbr. 9.t.2. Tarife, odnosno prihvatiti 50% zahtijevane nagrade.

Stoga je ovaj sud, preinačenjem pobijane odluke prihvatio kao osnovan i potrebit trošak 2. tuženika u iznosu od 17.187,50 kuna ( uključujući PDV), a koji se trošak odnosi na ime sastava odgovora na tužbu 250 bodova, zastupanje na ročištu dana 28.studenog 2008. godine 250 bodova, te zastupanje na 7 ročišta po 125 bodova - sukladno Tbr. 9.t.2. Tarife, koji je iznos tužiteljica dužna naknaditi tuženiku sukladno čl. 158. ZPP-a.

Stoga je u ovom dijelu valjalo kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tužiteljice i preinačiti odluku o parničnom trošku, sukladno čl. 380. toč.3. ZPP-a.,

U Puli – Pola 17. listopada 2018.

Sudac

Robert Fabris,v.r.