Rev-1040/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1040/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene Z.M. iz R., . . ., koju zastupa punomoćnik Ž.R., odvjetnik iz R., protiv tuženika - protutužitelja M.N. iz R., . ., kojega zastupa punomoćnik Ž.P., odvjetnik iz R., radi predaje nekretnina u posjed odnosno radi poništenja kupoprodajnog ugovora, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 20. listopada 1993. br. Gž 1401/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 21. svibnja 1993. br P 3891/92-6, u sjednici održanoj dana 2. svibnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

" I. Tuženik M.N. dužan je u roku od 15 dana isprazniti i predati tužiteljici - protutuženici Z.M. slobodan od osoba i stvari stambeni objekt - obiteljsku stambenu zgradu koja se nalazi u R., . kbr. 36 C, sagrađenu na kč.br. 1585/5 i 1574/57 z.k.ul.br. 2825 K.O. P., koja se sastoji od stambenog prostora u prizemlju i katu sa garažom i zidanom šupom.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 839.500.- HRD, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženi - protutužitelj s protutužbenim zahtjevom koji glasi: "Poništava se ugovor o prodaji zaključen 9. studenog 1992. godine između tužitelja N.M. i tužene M.Z. kojim je tužitelj prodao a tužena kupila nekretnine i to k.č. 1585/5 i 1574/57 upisane u zk.ul. 2825 k.o. P. a koje se sastoje iz stambenog objekta s garažom i zidanom drvarnicom te okolnim dvorištem za cijenu od 60.000.000.- HRD.

Dužna je tužena tužitelju naknaditi troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik - protutužitelj je izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen u "Narodnim novinama", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže da se ukinu presude sudova nižeg stupnja i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se iste presude preinače u smislu navoda revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu i oni nisu u proturiječju sa sadržajem zapisnika o izvedenim dokazima.

U reviziji se pobija ocijena izvedenih dokaza i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u presudi suda prvog stupnja, ali se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Sud drugog stupnja prihvatio je činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, koja se sastoje u sljedećem:

Stranke su sklopile kupoprodajni ugovor od 9. 11. 1992. godine kojim tuženik prodaje tužiteljici nekretnine - k.č.br. 1585/5 i 1574/57 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 60,000.000 HRD, te da tuženik svojim potpisom potvrđuje primitak kupoprodajne cijene i njegov potpis je ovjeren od nadležnog upravnog tijela Općine R.. Nadalje je utvrđeno, da je kupoprodajna cijena bila isplaćena u iznosu od 150.000 DM i da tuženik - protutužitelj nije tužiteljici predao kupljene nekretnine u posjed. Tuženik - protutužitelj je tražio da se isti ugovor o prodaji poništi zbog prijevare u smislu odredbe čl. 65. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53 i 73/91, 3/94) jer da mu cijena nije isplaćena a tužiteljica ga je dovela u zabludu da potpiše i ovjeri svoj potpis na kupoprodajnom ugovoru kako bi joj to bio dokument za podizanje strane valute u Ljubljani i isplate kupoprodajne cijene.

Sud prvog stupnja nije utvrdio osnovanost navoda tuženika - protutužitelja, a što je prihvatio i sud drugog stupnja.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje glede oblika i sadržaja ugovora o prodaji nekretnina, sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da je sporni kupoprodajni ugovor pravovaljan i da je tužbeni zahtjev osnovan s obzirom da se njime traži ispunjenje ugovorne obveze.

Naprotiv, sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili tuženika - protutužitelja s tužbenim zahtjevom za poništenje spornog ugovora zbog prijevare budući da nije utvrđeno da bi tužiteljica izazvala zabludu kod tuženika u namjeri da ga time navede na sklapanje ugovora, dakle da nije postupala prijevarno. Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 2. svibnja 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.