Supreme Court partially allows appeal for mental damage compensation in traffic accident death case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal regarding mental anguish damages but rejected claims for funeral expenses and lost wages. Lower courts had reduced the mental damage award by 30% due to the deceased spouse's partial fault, which the Supreme Court upheld, while affirming the full amount requested for funeral costs. The court also dismissed procedural objections regarding expert testimony as they were not legally required in this instance.
Legislator headnote
AI generatedčl. 393. ZPP; čl. 395. st. 1. ZPP: The Supreme Court partially allows an appeal when lower courts incorrectly apply the principle of contributory negligence to reduce mental damage compensation, while rejecting procedural objections if no statutory conditions for expert opinion reconciliation exist.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2420/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, dr. Ivana Kaladića i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz S. S., koju zastupa T. P.-N., odvjetnica u S. B., protiv tužene A. V. M., koju zastupa C. Z., Filijala O., M. odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 12. rujna 1997. godine br. Gž- 934/1996-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. rujna 1996. godine br. P-1113/95-15, u sjednici održanoj dana 15. veljače 2000. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 2. rujna 1996. godine br. P-1113/95-15, kao i presuda Županijskog suda u Požegi od 12. rujna 1997. godine br. Gž-934/96-2 u dijelu o dosudi novčane naknade po osnovi duševnih bolova zbog gubitka supruga i u tom dijelu sudi:
Tužena A.V.M., dužna je tužiteljici S.Č. iz S.S., H. br. … po osnovi duševnih bolova zbog zbog gubitka supruga isplatiti iznos od 38.850,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. rujna 1996. godine do isplate i u roku od 15 dana.
U ostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom tužiteljici je za smrtno stradanje bračnog druga I.Č. u prometnoj nesreći od 1. listopada 1994. godine utvrđena novčana naknada za duševne bolove u iznosu od 35.000,00 kn (traženo 55.500,00 kn), za učinjene troškove sahrane 3.500,00 kn (traženo 5.000,00 kn), za troškove podizanja spomenika i izgradnje grobnog mjesta 11.400,00 kn (traženo 13.125,00 kn), po osnovi troškova objeda za sve sudionike sahrane 5.000,00 kn (traženo 10.000,00 kn) i po osnovi troškova nabave crnine iznos od 2.000,00 kn, koliko je i traženo. Tako utvrđena novčana naknada umanjena je za 30%, koliko je prema utvrđenjima i ocjeni sudova pok. suprug tužiteljice odgovoran za nastalu štetu uz dosudu zakonskih kamata od 2. rujna 1996. godine do isplate, dok je dio zahtjeva tužbe iznad tih iznosa odbijen. Dio zahtjeva tužbe za isplatu troškova glazbe je u cijelosti kao nedokazan odbijen. Tužiteljici je dosuđena
i novčana renta po osnovi izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 132,00 kn, dok je dio iznad dosuđenog dijela kao neosnovan odbijen. Tuženik je obvezan da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 6.150,00 kn.
Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica iz svih razloga predviđenih u zakonu, a posebno zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći, da nije bilo temelja za umanjenje realno tražene novčane naknade po svim oblicima nastale štete. Tužiteljica posebno smatra da na strani smrtno stradalog supruga nema ni djelomične odgovornosti za nastalu štetu budući da između nastanka štete i njegovog ponašanja u prometu ne postoji uzročna veza (prijelaz preko kolnika pod utjecajem alkohola). Uzrok nastale štete, po mišljenju revidentice, je neprimjerena vožnja osiguranice tuženika u noćnim uvjetima i u naseljenom mjestu (vozila je brzinom od od 75 km/h, na dijelu kolnika na kojem je dopuštena brzina 50 km/h) i da je kojim slučajem u takovim uvjetima osiguranica tuženika poštivala ograničenu brzinu kretanja vozila do naleta na pok. supruga ne bi ni došlo (nalaz vještaka prometne struke). Tužiteljica posebno nalazi da se u ovoj parnici ostvarila i bitna povreda postupka jer su sudovi prihvatili nalaz samo jednog od vještaka, a drugačije utvrđenje i drugačiju ocjenu drugog vještaka nisu ni pokušali uskladiti na način kako je to propisano odredbama ZPP, pa smatra da je zbog takvog pogrešnog pristupa sudova došlo i do pogrešnog utvrđenja visine tražene novčane rente, koja je utvrđena u simboličnom iznosu. Iz tih razloga tužiteljica je predložila da se revizija kao osnovana prihvati.
Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.
Revizija je djelomično osnovana.
Prema utvrđenjima sudova proizlazi da je udaljenost automobila osiguranika tužene u trenutku kada je oštećenik započeo prelaziti preko kolnika pa do mjesta naleta bila 41 metar (l. 9). Oštećenik je bio u pijanom stanju (2,93 promila apsolutnog alkokola u urini i 1,30 promila u krvi). Pravac prijelaza pješaka- stradalnika je bio nepropisan jer je kolnik prelazio s lijeve na desnu stranu, što je u suprotnosti sa odredbama čl. 103. st. 1. i čl. 105. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Njegove sposobnosti percepcije, kako to proizlazi iz nalaza vještaka su bile bitne smanjene, a mogao je uočiti i upaljena svjetla na automobilu koji je nailazio.
Imajući u vidu takova utvrđenja koja su i bila odlučna za ocjenu odgovornosti stranaka za nastalu štetu nižestupanjski su sudovi po mišljenju ovog revizijskog suda praivlno ocijenili da je na strani osiguranika tužene s obzirom na njegovo ponašanje u prometu i veći dio odgovornosti za nastalu štetu, ali i dio odgovornosti za nastalu štetu snosi i sam oštećenik koji s obzirom na sve okolnosti ovoga slučaja odgovara utvrđenom razmjeru od 30%, zbog čega se revizija tužiteljice u tom dijelu nije ukazala osnovanom.
Glede visine utvrđene novčane naknade za duševne boli zbog smrti supruga ovaj sud nalazi da je na toj osnovi zatražena novčana naknada u visini od 55.000,00 kn potpuno primjerena. Naime, brak tužiteljice i pok. supruga I. je trajao 39 godina, a podigli su i odgojili četvero djece, pa takav težak i tragičan gubitak drage osobe izaziva i visoki stupanj duševnih patnji, zbog čega se tražena novčana naknada ukazuje osnovanom i nije izvan okvira sudske prakse. Dakako, tako utvrđena novčana naknada je umanjena za 30% koliko je oštećenik odgovoran za nastalu štetu, pa je u tom dijelu reviziju tužiteljice trebalo kao osnovanu prihvatiti i odluke sudova preinačiti na način kako je to odlučeno u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. ZPP).
U postupku se nije ostvarila bitna povreda procesnog prava na koju je revidentica upozorila. Naime, u spornom slučaju nije bilo potrebno niti su postojale zakonom propisane pretpostavke za usaglašavanje nalaza dvojice vještaka u smislu čl. 361. st. 2. i 3. ZPP. Ovo zbog toga jer je prema odluci suda vještačenje o visini zarade, prihoda i materijalnog stanja pok. Ivana u cijelosti obavio vještak I.C. (l. 28-31), a ne i vještak I.V. (l. 4 do 7), koji je svoj nalaz izradio na zahtjev tužiteljice kojeg je ova priložila u spis. I konačno, treba istaći da je imenovani vještak respektirao stvarne mogućnosti zarade kao i prihoda od skromnog imanja oštećenika pa drugačija ocjena tih utvrđenja od strane revidentica pravilnost tog utvrđenja ne dovodi u pitanje (čl. 385. st. 3. ZPP).
Uvažavajući mjesne običaje, kao i materijalne mogućnosti tužiteljice nižestupanjski su sudovi i po mišljenju ovog revizijskog suda tužiteljici dosudili na ime trškova sahrane, objeda, nabave crnine i podizanja spomenika novčane naknade koje u cijelosti pokrivaju tako učinjene izdatke zbog čega se u tom dijelu revizijski prigovori nisu ukazali utemeljenim.
S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je reviziju tužiteljice kao djelomično osnovanu prihvatiti u odnosu na odluku o duševnim bolovima, a u ostalom dijelu kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 15. veljače 2000. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.