I Kž-67/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-67/1999-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Vrbetić Vesne, Klarić-Baranović Senke, Garačić Ane, Hranjski Marijana i Budinski Josipa, kao članova vijeća i tajnika u vijeću Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. H. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. studenog 1998. K-209/98, u sjednici održanoj 21. rujna 1999., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dujmić Tomislava,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji, te se opt. H.M. za kazneno djelo zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, po čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, u koju mu se po čl. 43. st. 1. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 22. rujna 1998. do 26. studenog 1998. godine.

II. Odbija se kao neosnovana žalba optuženika, te se u ostalom, pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. H.M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. rujna 1998. do 26. studenog 1998. godine. Ujedno mu je po čl. 80. st. 1. i 3. u svezi sa čl. 173. st. 7. KZ- a izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - 480,60 grama opojne droge heroin. Protiv te presude optuženik i državni odvjetnik su podnijeli žalbe zbog odluke o kazni.

Državni odvjetnik predlaže da se optuženiku izrekne stroža kazna a optuženik predlaže da mu se izrekne blaža kazna.

Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je podnio odgovor, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Nakon razmatranja spisa državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 383. st. 1. i 2. ZKP je predložio, da se žalba državnog odvjetnika prihvati a žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Osnovana je žalba državnog odvjetnika, dok, nasuprot tome, nije osnovana žalba optuženika. Razmotrivši prvostupanjsku presudu, koju u dijelu odluke o kazni pobijaju i državni odvjetnik i optuženik, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku za počinjeno kazneno djelo pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, što se žalbama uostalom i ne dovodi u pitanje.

Međutim, protivno stajalištu izraženom u žalbi optuženika, prema kome je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca prestroga, ovaj sud prihvaća prigovor u žalbi državnog odvjetnika da je optuženiku trebalo izreći strožu kaznu.

Naime, ako se ima u vidu svrha kažnjavanja, kako u pravcu opće tako i u pravcu generalne prevencije i odgojnog utjecaja na sve ostale da ne čine kaznena djela, kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, izrečena optuženiku za počinjeno kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, ukazuje se ne samo neprikladnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 50. Kaznenog zakona, već i preblagom kaznenom sankcijom u odnosu na stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra s obzirom na količinu i vrstu opojne droge koju je optuženik radi daljnje prodaje neovlašteno držao. Stoga je, unatoč postojanju olakotnih okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i optuženiku izreći strožu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u uvjerenju da je upravo takva kazna primjerena okolnostima koje su u ovom slučaju relevantne za izbor i težinu kazne potrebne za ostvarenje ciljeva kažnjavanja.

Iz razloga zbog kojih je prihvaćena žalba državnog odvjetnika nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 384. st. 1. i čl. 390. st. 1. ZKP o žalbama optuženika i državnog odvjetnika odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. rujna 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rašo Marko v.r.

Potrebica Ante v.r.