Legislator Case Law & Legislation
Rev-1343/2012-3 AI generated

Rev-1343/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1343/2012-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

p o t v r đ u j e u stavku I. izreke kojom je tužitelj odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom, p r e i n a č a v a u odluci o troškovima postupka (stavak II. izreke) na način da se tuženica o d b i j a sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko iznosa od 50.291,70 kn.

Legislator headnote

AI generated

Rev-1343/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1343/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. B. & K. B. u S. B., protiv tuženika O. D. A., kojeg zastupa punomoćnica R. D., odvjetnica u S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-2841/11-2 od 16. siječnja 2012., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1405/09-12 od 22. ožujka 2011., u sjednici održanoj 2. travnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja V. J..

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužitelj V. J. iz S. B., ..., s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku O. D. A. da isplati tužitelju V. J. iznos od 437.487,12 kuna, zajedno s eskontnom kamatom po stopi koju na dan isplate određuje HNB, a koja teče od 31. listopada 2008.g. uvećana za 5 postotnih poena, kao i da istome naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli s eskontnom kamatom po stopi koju na dan isplate određuje HNB i to od dana 18. svibnja 2009.g., kao dana izdavanja rješenja o ovrsi, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju V. J. iz S. B., ..., da naknadi troškove parničnog postupka tuženiku O. D. A., u iznosu od 57.994,55 kuna, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbe i tužbenog zahtjeva za glavni dug u iznosu od 63.074,00 kn."

Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

"I. Žalba tužitelja V. J. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 22. ožujka 2011. godine, broj P- 1405/09-12.

1. p o t v r đ u j e u stavku I. izreke kojom je tužitelj odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom,

2. p r e i n a č a v a u odluci o troškovima postupka (stavak II. izreke) na način da se tuženica o d b i j a sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko iznosa od 50.291,70 kn.

II. O d b i j a se zahtjev tužitelja za naknadu troškova uložene žalbe."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili iste preinači prihvaćenjem tužbenog zahtjeva i naloži tuženiku platiti troškove postupka prema troškovniku uvećano za troškove žalbe i revizije.

Tuženik je odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Iz sadržaja revizije razvidno je da tužitelj određeno ne ističe niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi eventualno bila počinjena pred sudovima nižeg stupnja, a navodi revizije polemiziraju s činjeničnim utvrđenjima sudova nižeg stupnja što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji prigovor se ne može isticati u revizijskoj fazi postupka slijedom odredbe čl. 385. ZPP-a.

Sud drugog stupnja je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom prijeporu, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje revizijom.

Potraživanje tužitelja u ovom sporu odnosi se na nagradu za zastupanje tuženika prema Ugovoru o plaćanju nagrade za zastupanje i snošenje troškova koji je zaključen 6. travnja 2006. između O. D. A. i Zajedničkog odvjetničkog ureda V. J. & G. M. u S. B. i to na temelju članka VII. stavka 2. Ugovora u kojem je navedeno da „ukoliko Općina zaključi nagodbu u tijeku sudskog postupka, ispod visine tužbenog zahtjeva i mimo znanja Ureda, obvezuje se Uredu platiti naknadu prema OT obračunatu prema visini ostvarenoj u nagodbi, kao i naknadu od 10% od ostvarene nagodbe prema točki V. ovog ugovora.“

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su stranke u ovom sporu zaključile 6. travnja 2006. Ugovor o plaćanju nagrade za zastupanje i snošenje troškova kojim se tužitelj obvezao tuženika zastupati u sudskom postupku, radi ostvarivanja prava na isplatu potraživanja od Republike Hrvatske, Ministarstva financija,

- da je odredbom članka VII. Ugovora određeno da ukoliko Općina (tuženica) povuče tužbu i odustane od daljnjeg sudskog postupka, nije dužna platiti Uredu (tužitelju) naknadu od 10% prema točki V. tog ugovora, ali je u obvezi Uredu platiti naknadu prema OT, obračunatu prema visini zadnjeg tužbenog zahtjeva, odnosno ovršnog prijedloga. Isplatom dužnog iznosa prestaju obveze Općine prema Uredu. Ukoliko Općina zaključi nagodbu, u tijeku sudskog postupka, ispod visine tužbenog zahtjeva i mimo znanja Ureda, obvezuje se Uredu platiti naknadu prema OT obračunatu prema visini ostvarenoj u nagodbi, kao i naknadu od 10% od ostvarene nagodbe prema točki V. tog ugovora,

- da je Zajednički odvjetnički ured V. J. & G. M. na temelju navedenog Ugovora podnio tužbu protiv Republike Hrvatske 6. travnja 2006. te da se predmetni postupak vodio pred Općinskim sudom u Požegi pod poslovnim brojem P-556/07 (list 32 spisa),

- da je Općinsko poglavarstvo O. A. 30. rujna 2008. donijelo Zaključak kojim u cijelosti povlači svoj tužbeni zahtjev protiv tuženika Republike Hrvatske u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Požegi pod brojem P-556/07 te se zadužuje punomoćnik O. A. odnosno Odvjetnički ured J. da podneskom izvijesti Općinski sud u Požegi o povlačenju tužbenog zahtjeva (list 26 spisa) o čemu je Općinski sud u Požegi donio rješenje poslovni broj P-556/07-4 od 6. listopada 2008. utvrđujući da je tužba povučena te da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je kao razlog povlačenja u dopisu kojim se povlači tužba navedeno sklapanje izvansudske nagodbe (list 60 spisa),

- da, međutim, nagodba nije sklopljena već je tužba protiv Republike Hrvatske povučena iz razloga jer je Republika Hrvatska tuženiku, kao i nekim drugim općinama, darovala zemljište u svrhu izgradnje gospodarske zone D. A. u kojem je Ugovoru o darovanju (list 27-28 spisa) od 12. rujna 2007. navedena vrijednost nekretnine u iznosu od 3.585.960,00 kn, a tuženik je Izjavom od 30. kolovoza 2007. otpisao Republici Hrvatskoj nenaplaćena potraživanja u visini vrijednosti darovanih nekretnina (list 68 spisa), a što proizlazi iz članka 7. Ugovora o darovanju,

- da sklopljeni Ugovor o darovanju ni na koji način nije povezan sa potraživanjem tuženika u parničnom predmetu poslovni broj P-556/07, obzirom na to da je Republika Hrvatska za izgradnju poduzetničkih zona darovala u razdoblju od 2004. do 2009. ukupno 124 nekretnine, raznim općinama, među kojima i tuženiku, da je do zaključenja Ugovora došlo na tipskim obrascima te da je u točki III. Ugovora navedeno da će općina kojoj su darovane nekretnine otpisati svoja potraživanja prema Republici Hrvatskoj, a navedena se odredba pojavila i kod Ugovora o darovanju prema O. S. (list 43-45 spisa) koja nije imala nikakvih potraživanja prema Republici Hrvatskoj.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojim tužitelj osporava da je u predmetnom postupku riječ o ugovoru o darovanju, obzirom na to da je daroprimatelj dobio na dar zemljište pri čemu se odrekao novčanog potraživanja, valja reći da je neosnovan jer su sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo odbijanjem zahtjeva tužitelja.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tuženik povukao tužbu u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Požegi pod poslovnim brojem P-556/07 i da sklopljeni Ugovor o darovanju između Republike Hrvatske i tuženika, obzirom na sve okolnosti, nije ni u kakvoj vezi s predmetnom parnicom, jer su se ugovori o darovanju zemljišta sklapali i s drugim općinama u tim situacijama, a u svrhu poticanja razvoja poduzetničkih zona.

Nadalje, ovaj sud prihvaća utvrđenja nižestupanjskih sudova da bi tužitelj imao pravo na naknadu za uspješnost u radu 10% od ostvarenog potraživanja, odnosno naplaćenog iznosa (Tbr. 39. točka 3. OT) ako bi tuženik ostvario potraživanje od Republike Hrvatske, odnosno naplatio iznos u postupku (članak V. Ugovora o plaćanju nagrade za zastupanje i snošenje troškova) ili ako bi zaključio nagodbu, ispod visine tužbenog zahtjeva i mimo znanja tužitelja (članak VII. Ugovora), što se, međutim, u konkretnom slučaju nije ostvarilo, već je tuženik povukao tužbu, zbog čega tužitelju ne pripada naknada koju potražuje u ovom postupku.

Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94 i 117/08 - dalje: ZO) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Prema citiranoj Tarifi za pojedine radnje (kao što su sastavljanje podnesaka, zastupanje stranaka na ročištu i slično) odvjetniku pripada određena naknada dok je odredbom čl. 19. st. 1. ZO-a propisano da u imovinskopravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi.

Obzirom da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ovaj sud u cijelosti prihvaća, proizlazi da se u konkretnom slučaju nije ostvarila situacija predviđena odredbom čl. VII. st. 2. Ugovora o zastupanju, odnosno tuženik nije zaključio nagodbu, ispod visine tužbenog zahtjeva i mimo znanja tužitelja, već je tužba povučena, to tužitelju ne pripada naknada u visini od 10% od ostvarene nagodbe (koja nije sklopljena), zbog čega su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbijanjem zahtjeva tužitelja.

Stoga, a budući iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 2. travnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.