Rev-422/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 422/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja I. B., pok. J., OIB:..., iz M. L., drugotužitelja G. B., pok. V., OIB:..., iz SAD, M., koje zastupa punomoćnica A. B. K., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B.-K. i A. A. u M. L., trećetužitelja R. B., pok. J., OIB:... iz Z., četvrtotužiteljice K. B., OIB:... iz D., M., petotužiteljice D. B., OIB:... iz D., M., koje zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u D. i šestotužiteljice D. B., OIB:... iz D., M., koju zastupa punomoćnica A. B. K., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. B.-K. i A. A. u M. L., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji trećetužitelja, četvrtotužiteljice i petotužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1892/2010 od 28. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-97/07-35 od 9. ožujka 2010., u sjednici održanoj 8. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija trećetužitelja R. B. (pok. J.), četvrtotužiteljice K. B. i petotužiteljice D. B. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji temeljem zakona stekli pravo vlasništva na nekretninama upisanim u z.k.ul. 2007 č.zem. 310/1, č.zem. 310/2 i č.zem. 310/3 k.o. P. K., pa je tužena dužna trpjeti da se u zemljišnoj knjizi izvrši prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama sa njezina imena na ime tužitelja, uz obvezu da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženoj RH u roku od 15 dana naknade prouzročene joj parnične troškove i to u ukupnom iznosu od 8.390,00 kn.“

Protiv drugostupanjske presude trećetužitelj, četvrtotužiteljica i petotužiteljica su podnijeli izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. U reviziji navode da reviziju podnose zbog postupovnopravnih i materijalnopravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prihvatiti tužbeni zahtjev i tužiteljima dosuditi parnični trošak. Podredno su predložili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama upisanim u z.k.ul. 2007z.č. 310/1, z.č. 310/2 i z.č. 310/3 k.o. P. K. pa je tuženik dužan trpjeti da se u zemljišnoj knjizi izvrši prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan jer su ocijenili da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da su njihov prednik J. B. i M. A. izvršili novu diobu nekretnina na temelju koje bi sporne nekretnine pripale njihovom pravnom predniku, da je njihov posjed bio pošten i da je trajao potrebno vrijeme prije nego što su sporne nekretnine prešle u društveno vlasništvo. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu čl. 1472. Općeg građanskog zakonika (OGZ). Drugostupanjski sud je u obrazloženju presude također naveo da tužitelji nisu dokazali da bi osim diobe od 24. veljače 1926. (koja nije sporna) izvršili neku novu diobu između njihovog pravnog prednika i M. A., odnosno da bi M. A. prije prijelaza nekretnina u društveno vlasništvo tj. prije 23. prosinca 1950., do kada se priznaju sva raspolaganja optanata na temelju Sporazuma između SFRJ i Republike Italije od 3. srpnja 1965. o primjeni sporazuma od 18. prosinca 1954., raspolagala spornim nekretninama u korist pravnog prednika tužitelja.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1 ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja citiranih odredbi ZPP, koje su mjerodavne kod odlučivanja o dopuštenosti izvanredne revizije, proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te s tim u vezi dopuštenosti izvanredne revizije, potrebno da izvanredna revizija kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki nisu ispunjeni uvjeti za odlučivanje revizijskog suda o osnovanosti izvanredne revizije.

Revidenti u reviziji navode da reviziju podnose zbog slijedećih pravnih pitanja:

1. „Da li je u skladu sa zakonom pravilnost i zakonitost pravomoćne sudske odluke donesene u jednom postupku preispitivati u drugom postupku koji se vodi pred istim sudom, tj. primijenjeno na konkretan slučaj da li je prvostupanjski sud u predmetu P-97/07 bio ovlašten ocjenjivati pravilnost i zakonitost pravomoćno okončanog postupka i presude Posl.br. P-2390/91?

2. Da li o zahtjevu utemeljenom na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi o kojemu je već riješeno pravomoćnom sudskom odlukom isti sud u drugom postupku može odlučiti na drugačiji način?

3. Da li su tužitelji, pored nesporno utvrđene činjenice posjedovanja spornih nekretnina kao svojih kroz dovoljno dugo vremensko razdoblje za ispunjenje pretpostavki stjecanja prava vlasništva istih dosjelošću, bili dužni dokazivati poštenje posjeda i to isključivo temeljem pisanih dokaza (budući iskaz svjedoka, u tom smislu uopće nije cijenjen od strane prvostupanjskog niti drugostupanjskog suda), odnosno da li se njihov posjed temeljem same činjenice da je u zemljišnim knjigama upisana druga vlasnica na spornim nekretninama ima smatrati nepoštenim unatoč tome što svi ostali dokazi provedeni tijekom postupka – saslušanje svjedoka, očevid na licu mjesta te nalaz i mišljenje vještaka ukazuju na suprotno ili je tu riječ o oborivoj pravnoj presumpciji u korist tužitelja te je, shodno tome, tužena u postupku morala oboriti tu predmnjevu odnosno dokazati nepoštenje posjeda tužitelja?

4. Da li se izvršeno usmeno darovanje (paragraf 943 bivšeg Općeg građanskog zakonika) sukladno pravnoj praksi (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatsk3e u predmetu Gž-2458/74 od 26. ožujka 1975.) ima smatrati valjanim pravnim poslom za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u slučaju kada je ispunjen uvjet pravne predaje darovane nekretnine te da li se za dokazivanje usmenog darovanja u slučaju kada su ugovorne strane preminule može koristiti iskaz svjedoka, označavanje nekretnina na terenu ili drugi sličan konkludentni dokaz ili je kao dokaz u tom smislu relevantna isključivo neka vrsta pisane isprave?“.

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije trećetužitelja, četvrtotužiteljice i petotužiteljice podnesene protiv drugostupanjske presude vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Iako su revidenti u podnesenoj izvanrednoj reviziji naveli da reviziju podnose zbog postupovnopravnih i materijalnopravnih pitanja ovdje treba navesti da prema pravnom shvaćanju ovoga suda pitanja koja su revidenti označili kao postupovnopravna pitanja (pitanje pod rednim brojem 1. i 2. ) ne predstavljaju postupovnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP jer odgovor na ta pitanja proizlazi iz jasnih odredbi ZPP. Osim toga, u odnosu na ta pitanja revidenti u izvanrednoj reviziji nisu izložili razloge zbog kojih smatraju da bi ona bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na pitanje koje revidenti označavaju kao materijalnopravno pitanje, koje je u ovoj odluci navedeno kao 3. pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji treba reći da tako formulirano pitanje također ne predstavlja materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Nadalje, 4. pitanje koje su revidenti postavili u izvanrednoj reviziji ne može se smatrati važnim pitanjem za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi došlo do usmenog darovanja.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude propisane odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju čl. 392.b. st. 2 ZPP revizija trećetužitelja, četvrtotužiteljice i petotužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbačena kao nedopuštena.

Zagreb, 8. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.