Rev-3802/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3802/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Gordane Gasparini, Petra Milasa i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. i A. P., oboje iz J., koje zastupa Z. M., odvjetnica iz V., protiv I-tuženika J. K. iz K., po nasljednicima Z. K., V. K., M. K. iz K., I. K. iz K., D. K. iz R., M. M. iz R., svi zastupani po G. P.-T., odvjetnici u O., radi priznanja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 22. rujna 1999. godine broj Gž-458/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu od 8. listopada 1998. godine broj P-73/97, u sjednici održanoj dana 1. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da su tužitelji stekli vlasništvo građenjem na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 519 k.o. M., k.č.br. 403/1, k.č.br. 403/2, k.č.br. 403/3 sa zgradama na ovim parcelama izgrađenim, te na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 774 k.o. M. k.č.br. 470/1, k.č.br. 407/7, k.č.br. 416, k.č.br. 417/3, k.č.br. 399/1 i k.č.br. 399/2 sa zgradom na ovim parcelama izgrađenom i parničnim troškom, te kojom je naprotiv naloženo tužiteljima da na ime nadoknade parničnog troška plate tuženicima 6.220,00 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači tako da se tužbeni zahtjev prihvati.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno revizijskim prigovorima sudovi su pravilno i istinito utvrdili sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. st. 1. ZPP, koju revidenti, prema sadržaju svoje revizije, posebno ističu.

Sud drugog stupnja je u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj mjeri ocijenio žalbene navode tužitelja. Bio je to dužan samo u odnosu na one njihove žalbene navode koji su od odlučnog značenja, a ti njihovi žalbeni navodi su ocijenjeni.

Nije, prema tome, učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju revidenti, prema sadržaju svoje revizije, također posebno ističu.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je između tužitelja i A.K. iz J. dana 6. svibnja 1973. godine sklopljen kupoprodajni ugovor kojim su tužitelji kupili nekretnine označene u toč. 1. tog ugovora;

- da je prodavateljica A.K. protiv tužitelja u ovom sporu, a sada tuženika pokrenula parnicu radi raskida tog kupoprodajnog ugovora i da je u toj parnici donesena pravomoćna presuda od 21. studenog 1993. godine broj P-421/83 kojom je presuđeno pod toč. 1. da se raskida kupoprodajni ugovor sklopljen dana 6. svibnja 1973. godine između A.K. prodavateljice i A. i I.P. kao kupaca o prodaji i kupnji nekretnina iz z.k.ul.br. 744, 591 i 519 k.o. M. za iznos od 22.000,00 tadašnjih dinara i tuženicima naloženo da tužiteljici izdaju tabularnu ispravu za zemljišno-knjižni prijenos i uspostavu prijašnjih posjedovnog stanja;

- da je tužiteljici naloženo da danom predaje u posjed nekretnina isplati tadašnjim tuženicima A. i I.P. iznos od 22.000,00 tadašnjih dinara;

- da je istom presudom tužiteljici naloženo da tuženicima isplati iznos od 150.000,00 tadašnjih dinara sa kamatama s osnova izvršenih ulaganja u adaptaciju i dogradnju stare kuće;

- da je u tom postupku dana 8. studenoga 1983. godine pod brojem P-96/80 doneseno rješenje kojim je tuženicima I. i A.P. naloženo da prestanu sa gradnjom i bilo kakvim radovima na nekretninama iz z.k.ul.br. 744, 591 i 519 k.o. M.;

- da su tužitelji na k.č.br. 403/3 koja je formirana kao građevinska parcela djelomično sagradili novu obiteljsku kuću;

- da je tužiteljima dostavljena tužba radi raskida kupoprodajnog ugovora od 6. svibnja 1973. godine dana 27. studenog 1974. godine, kada tužitelji nisu ni započeli gradnju kuće;

- da su tužitelji tek u vrijeme podnošenja prijedloga za izdavanje privremene mjere od 21. rujna 1977. godine pripremali materijal za gradnju kuće.

Kraj takvog stanja stvari pravilan je zaključak sudova da su tužitelji u ovom sporu dana 27. studenog 1974. godine prestali biti savjesni posjednici zemljišta na kojem su kasnije započeli gradnju kuće.

Naime, majka tuženika je uspjela u sporu za raskid ugovora o prodaji spornih nekretnina i pravomoćnom presudom naloženo je tužiteljima (u ovom sporu) da izdaju majci tuženika tabularnu ispravu sposobnu za zemljišno-knjižni prijenos i uspostavu posjedovnog stanja, u nedostatku koje će istu zamijeniti presuda.

I po nalaženju ovog revizijskog suda kad je pošteni posjednik tužen takvom tužbom, smatra se nepoštenim od časa dostave tužbe, pod pretpostavkom da je parnica uredno vođena i da ju je majka tuženika i dobila, kako je to upravo ovdje slučaj.

Budući da tužitelji nisu bili pošteni posjednici zemljišta, nisu bili niti pošteni odnosno savjesni graditelji djelomične gradnje na tom zemljištu kako su i to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi.

Prema tome, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Revidenti opetovano osporavaju činjenična utvrđenja sudova, što prema izričitoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP, nije dopušteno u ovom stadiju postupka.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 1. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.