Legislator Case Law & Legislation
II Kž-407/2011-4 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeals against detention extension for three defendants accused of theft and endangerment.

Case Number II Kž-407/2011-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed appeals filed by three defendants against a lower court's decision to extend their pre-trial detention. The defendants argued for release citing remorse, family support, or education, but the court found these arguments insufficient given the severity of their crimes and specific flight risks. The court upheld the detention as necessary and proportional to ensure public safety and prevent the defendants from fleeing or reoffending.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 1. ZKP; čl. 398. st. 3. i 4. ZKP: Detention extension is lawful when specific circumstances justify it as the only necessary measure to prevent recidivism or flight, and proportionality is maintained despite the duration.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension flight risk assessment recidivism prevention proportionality principle criminal procedure appeal detention grounds supreme court review

Cited Legislation

AI generated
čl. 217. st. 1. KZ
Naime, oba optuženika osnovano su sumnjiva zbog počinjenja dva kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ-a i dva kaznena djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl.
čl. 263. st. 1. i 4. KZ
KZ-a i dva kaznena djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. i 4. KZ-a.
čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP
postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a kao jedine nužne i prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od povrata, te protiv opt.
čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP
Slijedom navedenog opravdano i zakonito produljen pritvor protiv ovog optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, kao jedina prikladna i nužna mjera osiguranja njegove nazočnosti u ovom kaznenom postupku.
čl. 398. st. 3. ZKP
ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
čl. 398. st. 4. ZKP
Slijedom navedenog, a budući da žalbama optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl.
čl. 101. st. 4. ZKP
Neovisno o tome, tijekom postupka će se svakako voditi računa o potrebi posebno žurnog postupanja sukladno odredbi čl. 101. st. 4. ZKP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 407/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ante Potrebice kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona odlučujući o žalbama opt. D. B., opt. T. P. i opt. S. P., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 27. srpnja 2011. broj Kv-214/11, o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 12. kolovoza 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. D. B., opt. T. P. i opt. S. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola od 27. srpnja 2011. broj Kv- 214/11, nakon podignute optužnice opt. D. B. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv opt. D. B. i opt. T. P. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu ZKP), a protiv opt. S. P. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč 1. ZKP-a.

Protiv tog rješenja podnijeli su žalbu opt. D. B., putem branitelja I. S., odvjetnika iz P., opt. T. P., putem branitelja I. M., odvjetnika iz U. i opt. S. P. putem braniteljice K. R., odvjetnice iz P., svi s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da im se ukine pritvor, time da opt. S. P. podredno predlaže da se prema njemu primijeni neka od mjera opreza.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje protiv opt. D. B. i opt. T. P. postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a kao jedine nužne i prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od povrata, te protiv opt. S. P. iz

II Kž 407/11-4

osnove u čl. 102. st. 1. toč 1. ZKP-a kao jedine nužne i prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od bijega.

Naime, osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. D. B. i opt. T. P. boravkom na slobodi nastavili sa činjenjem istovrsnih kaznenih djela i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, proizlaze prvenstveno iz konkretnih okolnosti inkriminiranih djela. Naime, oba optuženika osnovano su sumnjiva zbog počinjenja dva kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ-a i dva kaznena djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. i 4. KZ-a. Nadalje, kaznena djela koja im se stavljaju na teret počinjena su u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, u supočiniteljstvu sa po još troje suoptuženika, a sam način počinjenja terećenih djela i uloga ovih optuženika u realizaciji istih ukazuju na izrazitu upornost u protupravnom ponašanju, na koju je potrebno reagirati mjerom pritvora. Ako se navedeno poveže sa okolnosti da su oba optuženika osobe bez vlastitih prihoda i imovine, tada je očito da sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje upućuju na bojazan da bi boravkom na slobodi mogli nastaviti sa činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela, pri čemu činjenica njihove neosuđivanosti i mlađe životne dobi, kod takvog stanja stvari ni u čemu ne umanjuje značaj navedenih okolnosti.

Opt. D. B. u žalbi izražava kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, smatrajući ih produktom mladenačke nepromišljenosti. Dalje navodi da će daljnje zadržavanje u pritvoru dovesti do gubitka godina na fakultetu, a ističe dobre imovinske prilike svoje obitelji (što potkrepljuje dokumentacijom), koja za njega financijski skrbi. Međutim, ovim žalbenim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, imajući u vidu ukupnost razloga koji su doveli do određivanja pritvora protiv ovog optuženika, koji je očito i u vrijeme počinjenja kaznenih djela uživao pomoć svoje obitelji. Jednako treba odgovoriti i opt. T. P., koji također u žalbi izražava kajanje, smatrajući da su terećena djela posljedica mladenačke nepromišljenosti te incident u njegovom ponašanju. I ovaj optuženik u žalbi ističe da se školuje, pa da ga uzdržavaju roditelji, a spreman je zaposliti se (dostavio je izjavu mogućeg poslodavca). Međutim, time nije doveo u pitanje ispravnost prvostupanjskog rješenja, s obzirom na ukupnost razloga koji su doveli do određivanja pritvora, pri čemu nije bez važnosti niti da podaci u spisu predmeta ukazuju da se protiv njega, kao mlađeg punoljetnika, vodi još jedan postupak zbog kaznenog djela protiv imovine.

Nadalje, prema podacima spisa, opt. S. P. napustio je mjesto boravišta nakon uhićenja opt. D. B., te se u cilju izbjegavanja postupka krio u Z., pa je njegova nazočnost osigurana tek uhićenjem prema raspisanoj tjeralici. Slijedom navedenog opravdano i zakonito produljen pritvor protiv ovog optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, kao jedina prikladna i nužna mjera osiguranja njegove nazočnosti u ovom kaznenom postupku.

Opt. S. P. u žalbi tvrdi da se prije uhićenja nalazio na adresi u Z. na kojoj je već od ranije imao prijavljeno boravište. Međutim, iz podataka u spisu, proizlazi da optuženik svoje boravište nije prijavio policiji već agenciji za promet nekretnina. Stoga, s obzirom na ukupnost razloga koji su doveli do određivanja pritvora protiv ovog optuženika, svrhu zbog koje je određen pritvor ovom optuženiku nije moguće ostvariti niti nekom od blažih mjera osiguranja nazočnosti optuženika u kaznenom postupku.

II Kž 407/11-4

Protivno žalbenim navodima svih optuženika, njihovim dosadašnjim boravkom u pritvoru nije ugroženo načelo razmjernosti. Naime, pri ocjeni eventualne povrede navedenog načela osim vremena provedenog u pritvoru, valja voditi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koju se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja mjere pritvora, pa sagledavajući sve navedeno, načelo razmjernosti za sada nije ugroženo. Neovisno o tome, tijekom postupka će se svakako voditi računa o potrebi posebno žurnog postupanja sukladno odredbi čl. 101. st. 4. ZKP-a.

Slijedom navedenog, a budući da žalbama optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v. r.

Ana Garačić, v. r.