Rev-205/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-205/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Veseljka Šeparovića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Z.H. iz D.S., .. . ., koga zastupa M.C. odvjetnik iz Z., protiv tuženika C.o. . d.d. Z., . ... . ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 14. rujna 1993. br. Gž-7537/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1993. br. Pn-2200/93., u sjednici održanoj dana 14. lipnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija kao djelomično osnovana, pa se u odbijajućem dijelu preinačuju nižestupanjske presude tako da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju pored pravomoćne dosuđene naknade štete od 5.500 Kn i daljnji iznos od 1.500 Kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 24. lipnja 1993. do isplate, kao i na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 690.- Kn sve u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev i to do iznosa od 5,500.000 HRD (5,500.- Kn) s kamatama i parničnim troškom, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6,600.000 HRD (6.600.- Kn) odbijena.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj radi pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti iz čega proizlazi da je nezadovoljan visinom dosuđenih iznosa pravičnih naknada za nematerijalnu štetu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema utvrđenju sudova tužitelj je u prometnoj nesreći dana 8. ožujka 1988. godine, zadobio tjelesne ozljede u vidu oguljotine glave, pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu s naslova nematerijalne štete i to: za pretrpljene tjelesne boli iznos od 5,000.000 HRD, za pretrpljeni strah iznos od 3,000.000 HRD, te za duševne boli zbog naruženja iznos od 4,000.000 HRD.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke boli jačeg intenziteta dva do tri dana, srednjeg 4 do 6 dana, te povremeno slabe 15 do 20 dana.

Trpio je primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, a dalje sekundarni strah jačeg intenziteta do 1 dana, slabiji 10 dana.

Tužitelju je zbog navedene ozljede glave na desnoj strani čela zaostao ožiljak plošnog oblika, veličine 3 x 2 cm, koji je tamniji od okolne kože, a prema mišljenju vještaka predstavlja naruženost blažeg stupnja.

Po ocjeni ovoga suda revizijski razlog pogrešne primjene materijalno - pravne odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 3/94.) ostvaren je u dijelu pobijane presude kojim je na ime naknade nematerijalne štete zbog naruženja dosuđen iznos od 2,000.000 HRD (2.000.- Kn).

Naime, imajući u vidu da je tužitelj u dobi od 35 godina, te da je naruženost osobito vidljiva, jer se nalazi na licu te ju je nemoguće prikriti, primjeren iznos pravične naknade u smislu citirane zakonske odredbe za ovaj vid nematerijalne štete iznosi 3.500.- Kn.

Zato je u tom dijelu preinačena nižestupanjska presuda temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o naknadi nematerijalne štete zbog fizičkih bolova i straha. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili kriterije i mjerila iz odredbe čl. 200. ZOO uzevši u obzir trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha kod tužitelja te dosudili za fizičke boli primjeren iznos pravične naknade od 2,000.000 HRD (2.000.- Kn), a za strah 1,400.000 HRD (1.400 Kn).

U tom dijelu revizija je odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Kako je povodom revizije djelomično preinačena pobijana odluka valjalo je uzevši u obzir uspjeh tužitelja u ovom postupku odlučiti o troškovima cijelog postupka temeljem odredbe čl. 154. i 166. st. 2. ZPP.

Uslijed izloženog rješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.