Rev-1909/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1909/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari osiguranja predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske - za Ministarstvo financija (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, Građansko- upravnom odjelu, protiv protivnice osiguranja B. K. iz Z., (OIB: …), zastupane po punomoćnici V. M., odvjetnici iz Z., radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, odlučujući o reviziji protivnice osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž-866/15-2 od 13. travnja 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Ovr-2311/14-2 od 31. prosinca 2014., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija protivnice osiguranja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba protivnice osiguranja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje koje glasi:

"I. Sud određuje predloženo osiguranje.

II. Troškovi postupka određuju se u iznosu od 5.000,00 kn.

III. Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Koprivnici nalaže se uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba određena.".

Protiv drugostupanjskog rješenja protivnica osiguranja je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da se preinače prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te odbije predložena uknjižba hipoteke.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

U ovome predmetu prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja podnesen je 31. prosinca 2014., a Rješenje kojim je taj prijedlog prihvaćen doneseno je istoga dana - tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ-a) prema kojoj: „Postupci u tijeku dovršit će se po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu ovoga Zakona.“, odnosno (time) odredbe čl. 12. st. 1. OZ-a prema kojoj je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz članka 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a) kojim je propisano:

„U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a „U reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.“.

Protivnica osiguranja je reviziju podnijela "kao izvanrednu" i na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, pa je:

- uz tvrdnju da "prema njezinom saznanju odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni",

istakla da je ovdje riječ o pitanju o kojem "Vrhovni sud još nije donio odgovarajući pravorijek".

Međutim, samo time što je tako odredila razloge revizije te konstatirala da je podnosi prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, protivnica osiguranja nije i postupila prema navedenoj odredbi.

Podnesenu reviziju valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:

- da navedena odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđa postojanje u reviziji određeno naznačenog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose - s izloženim razlozima zbog kojih revident smatra da je to (pravno) pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda ili sudskom praksom, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“ ili se očekuje neujednačena i nejasna praksa) revizijski sud imao razloga i mogao ujednačavati primjenu zakona i time ispuniti svrhu izvanredne revizije („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“),

- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenutih razloga zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“ ili promijeniti postojeću sudsku praksu, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.

U konkretnom slučaju, revizija revidentice u suštini svodi se samo na isticanje razloga (obrazloženja) njezina shvaćanja da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo - prema već utvrđenom činjeničnom stanju i onome na kojeg se pozvala, odnosno samo na izlaganje razloga shvaćanja da je prijedlog za osiguranje valjalo ocijeniti neosnovanim već i na temelju njezinog prigovora.

Polazeći od prethodno navedenog, a budući:

- da se izvanredna revizija ne može s uspjehom podnijeti samo uz konstataciju (navod) da postoji pitanje: mora se raditi o određeno u reviziji formuliranom pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u konkretnom sporu (pobijana odluka mora biti posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje) - a koje bi ujedno bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ali i takvo da bi revizijski sud na njega mogao dati određeni odgovor - koji ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog slučaja pojedinačno,

- da podnesena revizija ne sadrži niti jedno određeno (takvo) formulirano pravno pitanje,

- da se navodi u predmetnoj reviziji odnose samo na način odlučivanja u ovome predmetu,

- da isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revidentica sugerira, ne može nadomjestiti pitanje potrebno za izvanrednu reviziju (postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a),

valja prihvatiti da revizija protivnice osiguranja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost: revizijski sud ne nalazi da bi u svezi s navodima iz revizije imao ili mogao ujednačavati primjenu prava, preispitivati sudsku praksu i ostvarivati navedenu svrhu izvanredne revizije.

Stoga je reviziju protivnice osiguranja valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 6. rujna 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.