I Kž-161/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i tajnika u odjelu Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. D. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. siječnja 1997. K-107/96, u sjednici održanoj 25. svibnja 1999., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vučković mr. Milojka,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-161/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. P.D. zbog kaznenog djela teške tjelesne povrede u pokušaju iz čl. 40. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, opisanog u izreci te presude, te mu je temeljem čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1. OKZRH izrečena uvjetna osuda i po čl. 40. st. 1. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, s time da se ta kazna neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 161/1997-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i tajnika u odjelu Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. D. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. siječnja 1997. K-107/96, u sjednici održanoj 25. svibnja 1999., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vučković mr. Milojka,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kaznenoj sankciji i izriče da je opt. P.D. djelom zbog kojeg je tom presudo proglašen krivim, počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 99. st. 1. u svezi sa čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona, pa mu se za to djelo po čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona izriče kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i na temelju čl. 67. st. 2. i 5. Kaznenog zakona primjenjuje
UVJETNA OSUDA
tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od dvije godine, pod uvjetom da optuženik u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.
II. Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. P.D. zbog kaznenog djela teške tjelesne povrede u pokušaju iz čl. 40. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. OKZRH, opisanog u izreci te presude, te mu je temeljem čl. 47. st. 1. i čl. 48. st. 1. OKZRH izrečena uvjetna osuda i po čl. 40. st. 1. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, s time da se ta kazna neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
Protiv te presude državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u primjerenom trajanju ili podredno da mu se izrekne ista kaznena sankcija sa strožom kaznom zatvora i duljim rokom kušnje.
Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Protivno shvaćanju izraženom u žalbi državnog odvjetnika, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kaznene sankcije optuženiku za počinjeno kazneno djelo.
Naime, brojne olakotne okolnosti na strani optuženika, prije svega njegovo dobrovoljno sudjelovanje u domovinskom ratu, unatoč mlađoj životnoj dobi, uz izraženo kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, te činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju i da je optuženik u vrijeme izvršenja djela bio smanjeno ubrojiv i da nadalje živi zajedno sa svojim roditeljima, opravdavaju optimističku prognozu prvostupanjskog suda da će u konkretnom slučaju i bez izvršenja kazne biti ostvarena svrha kažnjavanja, posebno imajući u vidu odnos optuženika prema oštećenici.
Ovakav zaključak utoliko je opravdaniji ako se ima u vidu protek vremena od počinjenja kaznenog djela, te okolnost da je u međuvremenu, nakon izricanja prvostupanjske presude, stupio na snagu Kazneni zakon ("Narodne novine", br. 110 od 21. listopada 1997.), u kojem je za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. tog zakona propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, dakle blaža od kazne propisane u čl. 40. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, po kojem je pravno bilo označeno optuženikovo djelo.
Upravo zbog stupanja na snagu kaznenog zakona trebalo je u skladu s čl. 3. st. 2. tog zakona, u povodu podnesene žalbe, po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela u pravcu primjene čl. 99. st. 1. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona i po tom propisu mu izreći kaznenu sankciju, kao pod toč. I. izreke ove presude.
Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP o žalbi državnog odvjetnika presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. svibnja 1999.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Rašo Marko v.r.
Potrebica Ante v.r.