II Kž-430/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 430/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. D. T., opt. M. V. i opt. R. V. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 11. lipnja 2010. broj K-13/10-315 (Kv-168/10) o produljivanju pritvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. D. T., opt. M. V. i opt. R. V. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. D. T. zbog produljenog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. u svezi članka 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 – u nastavku: KZ), opisanog pod točkama 2. i 3. iste, opt. M. V. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ opisanog pod točkom 2. i opt. R. V. zbog produljenog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. u svezi članka 61. KZ opisanog pod točkama 1. i 2. optužnice, na temelju članka 107. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), protiv sve trojice optuženika produljen je pritvor iz osnova u članku 102. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli osobno opt. D. T., opt. M. V. i opt. R. V., svi s prijedlogom da se protiv njih ukine pritvor. Žalbe nisu osnovane.

II Kž 430/10-3

Protivno žalbenim tvrdnjama žalitelja, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je utvrdio sud prvog stupnja da protiv opt. D. T., opt. M. V. i opt. R. V. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnova u članku 102. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP. Naime, u predmetnom kaznenom postupku, optuženici su na temelju pravomoćne optužnice osnovano sumnjivi da su počinili kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona.

U odnosu na opt. D. T. opravdanost pritvorske osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku očituje se u okolnosti da se isti u ovom postupku tereti za jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe opojne droge iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona na način da je zajedno sa opt. R. V. i opt. M. V., tijekom mjeseca rujna 2007. dogovarao a potom i izvršio prodaju opojne droge kokain prikrivenom istražitelju u količini od 1,5 kg, ukupne vrijednosti 75.000,00 €. Osim toga, tom optuženiku inkriminirano je neovlašteno posjedovanje radi prodaje šest paketa opojne droge kokain u ukupnoj količini 426,08 g, te 56 paketića kokaina ukupne težine 48,12 g. Već sama kriminalna količina u postupanju tog optuženika koja se očituje u kontinuiranoj inkriminiranoj djelatnosti, pri čemu su predmet inkriminacije veće količine opojne droge kokain, u korelaciji sa činjenicom da opt. D. T. prema osobnim podacima (list 155), ne ostvaruje prihode te je bez imovine i nezaposlen, upućuju na zaključak da se isti inkriminiranom djelatnošću bavi isključivo radi ostvarivanja značajne protupravne imovinske koristi, pa sve navedene činjenice u svojoj povezanosti i unatoč ranijoj neosuđivanosti tog optuženika upućuju na zaključak o postojanju opravdane bojazni da bi taj optuženik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega je ispravno protiv njega produljen pritvor iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku.

Takav zaključak utemeljen je i u odnosu na opt. R. V.. Naime, isti se činjeničnim opisom (točka 1. i 2. optužnice) tereti da je počinio kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona na način da je tijekom mjeseca veljače i ožujka 2007. u dva navrata prodao opojnu drogu kokain prikrivenom istražitelju u ukupnoj količini od 31,43 g, a stavlja mu se na teret da je i zajednički sa opt. D. T. i opt. M. V. na temelju prethodnog odgovora prodao prikrivenom istražitelju preko 1 kg opojne droge kokain vrijednosti 75.000,00 €. Iz izvoda iz Kaznene evidencije za tog optuženika (list 250) proizlazi da je do sada dva puta pravomoćno osuđivan od čega u jednom navratu za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 1. KZ pa ova okolnost upućuje na zaključak o ranijoj neusklađenosti ponašanja tog optuženika sa pozitivno pravnim propisima. Navedene okolnosti u korelaciji sa činjenicom da je taj optuženik umirovljenik sa minimalnim iznosom mirovine (osobni podaci – list 161), uz činjenicu da se tom optuženiku inkriminira prodaja opojne droge kokain prikrivenom istražitelju za veće novčane iznose tada je očito da je inkriminirana djelatnost i u odnosu na tog optuženika motivirana stjecanjem značajnih novčanih prihoda pa i u odnosu na njega egzistiraju osobit okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi ponovio istovrsno ili slično kazneno djelo zbog čega je daljnja primjena mjere pritvora po navedenoj osnovi nužna i opravdana.

Također je opravdano produljen pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP i u odnosu na opt. M. V. koji je osnovano sumnjiv da je zajedno sa opt. R. V. i opt. D. T. neovlašteno prodao 1,5 kg kokaina prikrivenom istražitelju za iznos od 75.000,00 €. Opisana kriminalna količina u postupanju tog optuženika u povezanosti sa okolnošću da je isti nezaposlen te da ostvaruje samo minimalni mjesečni prihod u iznosu invalidskog dodatka od

II Kž 430/10-3

170,00 kn, uz činjenicu ranije osuđivanosti koja upućuje na neusklađenost ponašanja sa pozitivno pravnim propisima i u odnosu na tog optuženika upućuje na zaključak o postojanju onih osobitih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere pritvora radi otklanjanja iteracijske opasnosti obzirom da je evidentno da je i taj optuženik baveći se kriminalnom aktivnošću ostvarivao značajna novčana sredstva radi osiguranja vlastite egzistencije.

Utemeljenost pritvorske osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, proizlazi iz inkriminirane količine opojne droge kokain koja je bila predmet prodaje prikrivenom istražitelju (1,5 kg) od koje se može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi pa ta okolnost u korelaciji sa činjenicom da se radilo o opojnoj drogi veće vrijednosti čijom prodajom se mogu ostvariti značajni novčani prihodi predstavljaju posebno teške okolnosti koje značajno odstupaju od uobičajenih okolnosti pod kojima se čine kaznena djela zlouporabe opojnih droga te su na ovaj način u cijelosti ostvarene posebno teške okolnosti iz pritvorske osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 4. ZKP.

Svi optuženici u osobno podnesenim žalbama ne osporavaju egzistentnost razloga za produljenje pritvora. Naime, žalbeni prigovori usmjereni su na ranije rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. lipnja 2010. broj II Kž-372/10, a odnose se na ukupno trajanje pritvora optuženicima obzirom na okolnost da je u konkretnoj situaciji odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4164/2009 ukinuta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. siječnja 2009. broj Kž-574/08 i presuda Županijskog suda u Puli od 19. ožujka 2008. broj K-69/07-140, a što je u konačnici rezultiralo promjenom statusa optuženika time da su oni nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi izvršenja kazne zatvora ponovno stekli status pritvorenika. Radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja u odnosu na žalbene prigovore, žalitelji se upućuju na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. lipnja 2010. broj II Kž-372/10.

Opt. M. V. u žalbi upire i na načelo razmjernosti smatrajući da je njegovim dosadašnjim boravkom u pritvoru to načelo povrijeđeno obzirom na visinu zapriječene kazne za terećena kaznena djela. No, protivno toj tvrdnji, optuženikovim dosadašnjim boravkom u pritvoru nije ugroženo načelo razmjernosti iz članka 101. stavak 3. ZKP jer pri ocjeni eventualne povrede načela razmjernosti osim vremena provedenog u pritvoru treba imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenih djela za koje se optuženik tereti te kazne koja se prema stanju spisa može očekivati ako bude proglašen krivim kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

Niti ostalim žalbenim navodima nije s uspjehom odvedena u pitanje ispravnost pobijanog rješenja.

Slijedom svega navedenog na temelju članka 398. stavak 3. ZKP riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. lipnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.