Rev-2574/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2574/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Katarine Buljan, Ljubice Munić, Miroslave Vekić i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz P., koga zastupa B. K., SSSH, Povjereništvo Sisačko-moslavačke županije Sisak, Trg bana Josipa Jelačića 6, protiv tuženika S. d.o.o. S., koga zastupa D. C., odvjetnik iz S., radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku od 10. travnja 2000. godine broj Gž-1678/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku od 10. studenog 1998. godine broj P-859/97, na sjednici održanoj dana 5. studenog 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 10. travnja 2002. godine broj Gž-1678/99 potvrdio presudu Općinskog suda u Sisku od 10. studenog 1998. godine broj P-859/97, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom na poništenje odredbe čl. 2. ugovora o radu od 1. kolovoza 1997. godine, koji je tuženik ponudio tužitelju, uz istovremeni nalog tuženiku da tužitelju ponudi ugovor o radu u kojem će biti određeno da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta poslovođe OJ "Odvoz otpada iz domaćinstva".

Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi pogrješno primijenili odredbu čl. 129. Zakona o radu, što se očituje u tome što su smatrali da se u ovom slučaju ne radi o prenošenju ugovora na novog poslodavca u smislu spomenute odredbe. Temeljem ugovora o koncesiji sklopljenog između tuženika i Grada S. tuženik se obvezao preuzeti zaposlenike K. d.o.o., gdje je bio uposlen tužitelj. Pored toga tužitelj nema zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova na radnom mjestu serviser automehaničar. Zbog toga predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj bio uposlen u tvrtci K. d.o.o. S. na radnom mjestu poslovođe, a da je sa tuženikom dana 1. kolovoza 1997. godine sklopio ugovor o radu gdje je ugovoreno obavljanje poslova "serviser automehaničar". Utvrđeno je također da je Grad S. sklopio ugovor o koncesiji sa tvrtkom S.1 G. (Austrija), te je u čl. 7. toč. 5. određeno da će korisnik koncesije preuzeti u trgovačko društvo novoosnovano zajedno sa tvrtkom K. d.o.o. djelatnike K. d.o.o., koji će do osnivanja društva obavljati djelatnost postupanja s komunalnim otpadom prema prilogu broj 2b tog ugovora.

Prema tome, ne postoji pravno sljedstvo između tvrtke K. d.o.o. i korisnika koncesije, odnosno tuženika tvrtke S.2 d.o.o. S. Zbog toga nije u pravu revident, kada se poziva na čl. 129. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95). U smislu čl. 129. Zakona o radu ako se promijeni osoba ili pravni položaj poslodavca na primjer zbog nasljeđivanja, prodaje, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika trgovačkog društva i slično svi ugovori o radu prenose se na novog poslodavca. Nije u pravu revident, kada smatra da bi se u ovom slučaju radilo u pravnom odnosu na koji se misli u spomenutoj zakonskoj odredbi izričajem "i sl.". U ovom slučaju su u pitanju dvije potpuno različite pravne osobe K. d.o.o. S. i tuženik S.2 d.o.o. S. U pravnim odnosima na koje se odnosi čl. 129. st. 1. Zakona o radu sa izričajem "i slično" nije potrebno sklapati novi ugovor o radu nego već sklopljeni ugovor o radu bude prenijet na novog poslodavca. Kod ugovornog preuzimanja radnika od strane drugog poslodavca,o čemu bi u spornom pravnom odnosu moglo biti govora nije ostvaren kontinuitet radnog odnosa u smislu čl. 129. Zakona o radu, već se radi o radnom odnosu kod dva potpuno različita poslodavca odnosno radi se o novom radnom odnosu.

Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, isključujući primjenu odredbe čl. 129. Zakona o radu. Što se tiče navoda u reviziji, koji se odnose na tužiteljevo zdravstveno stanje, oni su pitanje utvrđenog činjeničnog stanja, a pogrješno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može biti predmet revizijskog postupka s obzirom na odredbu čl. 385. st. 3. ZPP. Međutim, ovom prilikom valja reći da se radi o dva različita radna odnosa odnosno radna odnosa kod različitih poslodavaca.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revident u reviziji, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 5. studenog 2002. godine.

Predsjednica vijeća:

mr. Jasna Brežanski, v.r.