III Kr-53/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 53/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. B. zbog kaz. djela iz čl. 272. st. 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Senju od 21. siječnja 2004. godine broj K-24/03 i presuda Županijskog suda u Gospiću od 4. svibnja 2004. godine broj Kž-14/04, u sjednici održanoj dana 12. kolovoza 2004. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. D. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Senju od 21. siječnja 2004. godine broj K-24/03 i presuda Županijskog suda u Gospiću od 4. svibnja 2004. godine broj Kž-14/04, D. B. je osuđen zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 4. KZ na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, po branitelju V. P., odvjetniku iz Z., zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i povrede kaznenog zakona i predložio da se ukinu presude prvog i drugog stupnja.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 428. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP), dostavilo je odgovor na zahtjev i predložilo da se isti odbije kao neosnovan, smatrajući da ne postoje povrede zakona iz čl. 427. toč. 1. i 3. ZKP.

Zahtjev nije osnovan.

III Kr 53/04-3

Podnoseći zahtjev iz osnove predviđene u odredbi čl. 427. toč. 3. ZKP zbog povrede kaznenog postupka u žalbenom postupku, osuđenik navodi kako je izreka drugostupanjske presude "nerazumljiva i bitno manjkava", jer "ne sadrži oznaku presude koja se potvrđuje", dok povredu kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 2. ZKP vidi u tome što sudovi nisu raspravili i utvrdili "ima li okolnosti koje isključuju krivnju opt.", pri čemu prigovara ocjeni rezultata provedenog postupka, napose ocjeni nalaza i mišljenja prometnog vještaka, tvrdeći da su sudovi arbitrirali nad vještvom i ignorirali ga u bitnom dijelovima umjesto da su postupili po odredbi čl. 257. ZKP (čl. 273. – u zahtjevu), iskaza svjedoka D. V., te opširno obrazlaže zbog čega smatra da je činjenično stanje manjkavo utvrđeno.

Citirane povrede zakona na kojima se zahtjev temelji ne opstoje.

Naime, suprotno tvrdnji osuđenika, izreka presude drugostupanjskog suda je jasna i određena. Njome je odbijena žalba osuđenika i potvrđena prvostupanjska presuda citirana u uvodnom dijelu, a njen sadržaj u datom obrazloženju (l. 162-166). To je ispravno, budući da odluke iz izreke prvostupanjske presude nisu preinačavane (čl. 387. ZKP). To, dalje, znači da je "izvršivo i obvezujuće" za osuđenika ono što stoji u izreci prvostupanjske presude.

Osim toga, kada je drugostupanjski sud obavijestio o sjednici vijeća u kojoj je odlučivao o podnesenoj žalbi, pored županijskog državnog odvjetnika, osuđenika i njegovog branitelja, a koji su sjednici bili i nazočni (l. 167), tada je postupio sukladno zahtjevu osuđenika stavljenom u žalbi (l. 157-158) i odredbi čl. 374. st. 1. ZKP. U toj sjednici drugostupanjski sud je odlučio o podnesenoj žalbi, pa onda nije ni trebao još održavati raspravu prema odredbi čl. 376. ZKP.

Stoga ne postoje povrede kaznenog postupka u žalbenom postupku koje bi mogle utjecati na presudu u smislu čl. 427. st. 3. ZKP.

Pravomoćnom presudom nije počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 2. ZKP.

Naime, postojanje povrede kaznenog zakona, između ostalih i one iz čl. 368. toč. 2. ZKP, prosuđuje se prema činjeničnom stanju utvrđenom izrekom presude, a ne nekom drugom, odnosno ne onom koje bi po stanovištu osuđenika bilo ispravno. Iz činjeničnog stanja, pak, utvrđenog izrekom prvostupanjske presude (l. 140-152), koja je potvrđena drugostupanjskom presudom, ne proizlaze okolnosti koje bi isključivale krivnju osuđenika, već suprotno, proizlaze svi bitni elementi kaznenog djela zbog kojega je on i proglašen krivim.

U stvari, u okviru ovog razloga za podnošenje zahtjeva na temelju čl. 427. toč. 1. ZKP, osuđenik pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog toga, kao ni zbog bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, koju osuđenik izričito ne navodi, ali obrazlaže u dijelovima zahtjeva kada ukazuje na određene manjkavosti u razlozima presude, ovaj izvanredni pravni lijek se ne može podnijeti (čl. 427. ZKP). Pri tome, ipak, treba reći da sud utvrđuje činjenično stanje, ne vještak, i sud je ovlašten da ocjenjuje izvedene dokaze, uključujući tu i poduzeta vještačenja.

III Kr 53/04-3

Stoga je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude neosnovan, pa kako se ne radi ni o procesnoj situaciji predviđenoj u odredbi čl. 423. u svezi sa čl. 429. ZKP, to je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 421. u svezi sa čl. 429. ZKP.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Damir Kos, v.r.