Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed value does not exceed 100,000 kn.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the value of the disputed portion of the second-instance judgment did not exceed the statutory threshold of 100,000 kn. The plaintiff sought eviction and damages for business space usage, while the defendant argued for a retrial based on procedural errors and misapplication of law. The court determined that since the non-monetary claim's value must be subtracted from the total to calculate the disputed value, the remaining amount failed to meet the requirement for a valid appeal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku; An appeal against a second-instance judgment is inadmissible if the value of the disputed part of the judgment does not exceed 100,000 kn.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 6/09-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja Grada Varaždinske Toplice, V. T., kojeg zastupaju punomoćnici V. S. i Ž. B., odvjetnici u V., protiv tuženika T. d.o.o., N. M., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u V., radi iseljenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-738/08-2 od 13. kolovoza 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu broj P-96/06-33 od 30. studenoga 2007., 11. veljače 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika T. d.o.o., N. M. odbacuje se kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tužitelja Grada Varaždinske Toplice za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da iseli iz poslovnih prostorija koje se nalaze u zgradi sagrađenoj na č.k.br. 236, koja zgrada je upisana u z.k.ul. 4290 k.o. V. T., u ili 53,72 m , koja je
naravi poslovni prostor i to prodavaonica broj 44, veličine 6,80 x 7,90 m sastavni dio zgrade, dvorišta i livade, ukupne površine 1176 m , u V. T. u Ulici …i da taj poslovni prostor slobodan od osoba i stvari preda tužitelju (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete za korištenje tog poslovnog prostora u iznosu od 1.455,63 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2003. do isplate, zahtjev za isplatu mjesečnih iznosa od 1.611,60 kn koji dospijevaju svakog prvog u mjesecu za razdoblje od 1. rujna 2003. do 1. svibnja 2006. sve sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate i zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži da od 1. svibnja 2006. nadalje svaki mjesec tužitelju plaća 1.611,60 kn sa zateznom kamatom tekućom od svakog prvog u mjesecu do isplate (točka II. izreke) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude pravovremenu reviziju podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku presudu i da predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.
Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem navodi da je revizija nedopuštena. Podredno, ako bi sud ocijenio da je ista dopuštena, navodi da osporava revizijske navode u cijelosti. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci reviziju kao nedopuštenu, a podredno da istu odbije kao neosnovanu. Zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 02/07 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Tužitelj u ovom sporu zahtijeva iseljenje tuženika iz poslovnog prostora u V. T., Ulica … (pobliže označenog u točci I. izreke prvostupanjske odluke) i naknadu štete za korištenje tog poslovnog prostora u razdoblju od kolovoza 2003. nadalje.
Dakle radi se o dva tužbena zahtjeva koji proizlaze iz različitih pravnih osnova, od kojih je jedan nenovčani, a drugi novčani.
Tužitelj je u tužbi naznačio da vrijednost predmeta spora iznosi 100.000,00 kn. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora nenovčanog zahtjeva utvrđuje se tako da se od ukupno naznačene vrijednosti odbije vrijednost novčanog zahtjeva.
Budući da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dosuđujućeg dijela presude u ovom predmetu ne prelazi 100.000,00 kn to je reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. Tužitelju nije dosuđena naknada za sastav odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 11. veljače 2010.
Sutkinja:
Renata Šantek, v.r.