I Kž-411/2015-9 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 411/2015-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. M. K., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene D. M. K. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 4. svibnja 2015. broj K-16/2013-72, u sjednici održanoj 27. kolovoza 2019. i 1. listopada 2019.,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba optužene D. M. K., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 233. stavka 1. i 2. KZ/11., opisano u točki 2) izreke i u tom dijelu predmet upućuje nadležnom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optužene D. M. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo opisano u točki 3) izreke na način da se, na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17.), optužena D. M. K. (osobni podaci kao u izreci prvostupanjske presude)

oslobađa optužbe

- da bi u periodu od 11. ožujka 2010. do 26. studenog 2011., u R., kao jedini član uprave – direktorica TD V. r. R. d.o.o. sa sjedištem u R., protivno odredbama članka 1., 7. i 10. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 90/92) onemogućila računovodstvu i knjigovodstvenom servisu vođenje poslovnih knjiga i druge poslovne dokumentacije na način da propisanu materijalnu dokumentaciju temeljem koje je podizala novac sa žiro računa P. i I.

I Kž 411/2015-9

banke kao pod 1) za tobožnje putne naloge, račune i ugovore o pozajmicama, te u druge namjene nije uopće dostavljala knjigovodstvenom servisu P. s. c. d.o.o. iz R. koji je za spomenuto Društvo vodio dio knjigovodstvenih poslova, niti djelatnici računovodstva u TD V. r. R. d.o.o., radi čega se ovi poslovni događaji nisu mogli uopće, ili na zakonit i propisan način, knjižiti u poslovnim knjigama i dokumentaciji, čime je otežala i onemogućila vođenje i preglednost poslovanja, te mogućnost kontrole raspolaganja sredstvima spomenutog društva na žiro računima poslovnica navedenih banaka,

- dakle, trgovačke i poslovne knjige koje je po zakonu dužna voditi, vodila je tako da je otežana preglednost poslovanja i imovinskog stanja,

- pa da bi time počinila kazneno djelo protiv gospodarstva – povredu obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-17. troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Uslijed te odluke žalbe državnog odvjetnika i optužene D. M. K. u odnosu na to djelo su bespredmetne.

III. Uslijed odluka pod I. i II., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optužena D. M. K. za kazneno djelo iz članka 246 stavka 1. i 2. KZ/11., opisano u točki 1) izreke, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

IV. Žalba državnog odvjetnika u cijelosti, a žalba optužene D. M. K. u ostalom dijelu, odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Rijeci je proglasio krivom optuženu D. M. K. pod točkom 1) zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje joj je, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Dalje ju je pod točkom 2) proglasio krivom zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje joj je, na temelju 233. stavka 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Potom je optuženicu pod točkom 3) proglasio krivom zbog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. za koje joj je, na temelju istog zakonskog propisa, utvrdio kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca. Dalje je optuženicu, na temelju članka 51. stavka 1., 2. i 4. KZ/11. (omaškom je naveden i članak 246. stavak 2. KZ/11.), osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine. Potom je, na temelju članka 57. KZ/11., optuženici izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da će se od jedinstvene kazne zatvora izvršiti jedna godina, dok se dio kazne od jedne godine dana neće izvršiti pod pretpostavkom da optuženica u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude, a vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja. Na temelju

I Kž 411/2015-9

članka 148. stavka 1., uz primjenu članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.), odlučeno je da je optuženica dužna snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna, kao i troškove stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. u iznosu od 13.788,80 kuna. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. trgovačkom društvu V. r. R. ... d.o.o. u stečaju, zastupanom po stečajnom upravitelju V. R. V., u cijelosti je dosuđen imovinskopravni zahtjev tako da je optuženica dužna platiti oštećenom društvu na njegov račun broj ... kod P. b. d.d. iznos od 264.213,69 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, koja teče od 27. studenog 2011. pa do isplate, a u slučaju promjene, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. od optuženice je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom pod točkom 1) u iznosu od 100,00 kuna, što postaje imovina Republike Hrvatske, te je optuženica dužna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude taj iznos uplatiti u državni proračun Republike Hrvatske.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda.

Optuženica je putem branitelja, odvjetnika M. Š. podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, time da ovaj posljednja žalbena osnova nije posebno obrazložena. U žalbi predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Također je zatražena i obavijest o održavanju sjednice.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., nakon razgledanja vratio spise na daljnji postupak podneskom od 28. srpnja 2015. broj KŽ-DO-857/2015.

Javni dio sjednice vijeća održan je na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.-17., koji se sada primjenjuje, u odsutnosti državnog odvjetnika, optuženice i njezinog branitelja, koji su o sjednici uredno izvješteni.

Žalba optuženice je djelomično osnovana, a žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Iako optuženica s pravom u žalbi ističe da u izreci prvostupanjske presude postoji proturječje između činjeničnih opisa točke 1) i točke 3) izreke, ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju se žalba poziva. Naime, ne radi se o takvom proturječju zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati što je jedna od pretpostavki za postojanje istaknute bitne povrede. O kaznenom djelu iz članka 248. KZ/11. koje se problematizira ovim žalbenim navodom biti će riječi u daljnjem dijelu ove odluke koji se odnosi na točku II. izreke.

Ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08.-17. Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da postoji neka druga povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

I Kž 411/2015-9

U odnosu na točku I. izreke ove odluke:

Žaliteljica osporava činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo pronevjere iz članka 233. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano u točki 2) prvostupanjske presude smatrajući da ga je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio. Sud o kaznenoj odgovornosti optuženice zaključuje (dio obrazloženja u trećem odjeljku devetnaeste stranice presude) na temelju iskaza svjedoka I. R. te nalaza vještaka za knjigovodstvo i financije navodeći da je optuženica "kao direktorica V. dana 22.veljače i 27.travnja 2011.g. od odvjetnika I. R., kao punomoćnika kupca ribe iz T. tvrtke T. S. na ime dugovanja te tvrtke V. u dva navrata preuzela gotovinske iznose od 8.000 eura 22.veljače i 9.000 eura 27.travnja 2011.g. ili ukupan iznos od 17.000 eura u protuvrijednosti od 124.982,96 kuna, koji novac nije položila niti u blagajnu tvrtke, niti na žiro račun TD V. r. R., a niti je u poslovnim knjigama evidentirala podmirenje djela dugovanja za navedenu tvrtku, već je cjelokupan iznos zadržala za sebe.". Obranu optuženice koja je navela da je "tim novcem plaćala druge ribare bez ikakve potvrde i to tako da bi novac slala po vozačima" ocjenjuje neuvjerljivom i neživotnom.

Međutim, kad se uzme u obzir dio nalaza vještaka koji je utvrdio neuredno vođenje poslovnih knjiga u trgovačkom društvu V. r. R. d.o.o., za sada nije potpuno isključena istinitost obrane optuženice u tom dijelu, iako je suprotna potvrdama s lista 342 i 343 o čijem značenju je prvostupanjski sud nije posebno pitao. Stoga se rezoniranje prvostupanjskog suda, bez provjere obrane optuženice na što s pravom upozorava njezina žalba, za sada ukazuje upitnim. Tim više što je sud odbio sve dokazne prijedloge optuženice u tom pravcu, a niti je drugim dokazima provjerio obranu optuženice.

Prema tome, u pravu je optuženica da je činjenično stanje nepotpuno, pa time za sada, i pogrešno utvrđeno zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti u odnosu na točku 2). U ponovljenom postupku, nadležni sud će ponovno izvesti dokaze vezane za to kazneno djelo. Provjeriti će obranu optuženice tako da će ponovno ispitati one zaposlenike oštećenog trgovačkog društva (od kojih većina uopće nisu ispitani u tom pravcu) i druge svjedoke koji bi o mogli imati relevantna saznanja na okolnost inkriminiranog duga trgovačkog društva T. S. je li ribarima plaćano gotovinom preko vozača oštećenog trgovačkog društva i na okolnosti iz obrane optuženice. Vještak će se očitovati o značenju isprava koje je obrana dostavila u spis vezano za to kazneno djelo.

Potom će sud nakon pažljive i sveobuhvatne ocjene dokazne građe utvrditi je li preuzimanjem novaca u ukupnom iznosu od 124.982,96 kn optuženica prisvojila taj iznos te će donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti. U slučaju da ocjena izvedenih dokaza pruža jednakovrijedne različite zaključke, iste će ocjenjivati uz primjenu načela iz članka 3. stavka 2. ZKP/08.-17.

U ponovljenom postupku nadležni sud će također voditi računa i o ispravnoj pravnoj terminologiji prilikom naznačavanja pravne osobnosti poslovnog subjekta T. S. za kojeg se u prvostupanjskoj presudi navodi da je tvrtka (iako bi pravilno bilo – trgovačko društvo), a i da je obrt.

Iz izloženog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-17. odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

I Kž 411/2015-9

U odnosu na točku II. izreke ove odluke:

Razmatranjem činjeničnog opisa točke 3) prvostupanjske presude koje se odnosi na kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. ovaj sud zaključuje da ovakav činjenični opis ne sadrži kazneno djelo zbog kojeg je optuženica proglašena krivom. Naime, kao radnja počinjenja je, pored ostalog, navedeno da optuženica nije dostavljala knjigovodstvenom servisu "tobožnje putne naloge, račune i ugovore o pozajmicama... radi čega se ovi poslovni događaji nisu mogli ...knjižiti u poslovnim knjigama".

No, kazneno djelo povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. može se počiniti samo u odnosu na trgovačke ili poslovne knjige za koje postoji zakonska obveza vođenja, dakle u odnosu na dokumentaciju koja potkrepljuje stvarne poslovne događaje. U činjeničnom opisu je za isprave koje su predmet kaznenog djela navedeno da se radi o "tobožnjim", dakle neistinitim ispravama. Nedostavljanje takvih isprava ne može biti predmet kaznenog djela, pa tako niti kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. Napominje se da bi se, pod pretpostavkom sastavljanja ili uporabe neistinitih isprava (koja obveza bi proizlazila iz ovako sročenog činjeničnog opisa) navedenih u činjeničnom opisu, moglo počiniti kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ/11.

Stoga činjenični opis u točki 3) pobijane presude ne sadržava obilježja kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11. neovisno što iz provedenih dokaza (posebno knjigovodstvenog vještačenja te iskaza svjedokinja B. K. K., B. M. i Z. A.) proizlaze i takve radnje optuženice koje bi sadržavale obilježja kaznenog djela iz članka 248. KZ/11.

Kraj navedenog, ovaj sud je po službenoj dužnosti, a sukladno članku 486. stavku 1. ZKP/08.-17., utvrdio da opisano postupanje u točki 3) izreke prvostupanjske presude nije kazneno djelo pa je optuženicu, na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08.-17., valjalo osloboditi optužbe. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke time da se odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na odbijajući dio presude temelji na članku 149. stavku 1. ZKP/08.-17., dok su žalbe državnog odvjetnika i optuženice u dijelu u kojem se odnose na to djelo bespredmetne.

U odnosu na točku III. izreke ove odluke:

U odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. ovaj sud je ispitao visinu kazne uslijed djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude kao u točki. I. izreke ove odluke i djelomičnog preinačenja kao u točki II. izreke, a također i povodom žalbe državnog odvjetnika koji se žali i zbog pojedinačno izrečenih kazni te, u smislu članka 476. stavka 2. ZKP/08.-17., povodom žalbe optuženice (koja se u odnosu na kazneno djelo iz točke 1) pobijane presude žali jedino zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka).

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da sud nije dovoljno vodio računa o činjenici da optuženica nije niti djelomice podmirila štetu unatoč svojim obećanjima u tom pravcu, kao i da uopće nije uzeo u obzir da je optuženica

I Kž 411/2015-9

dovela u tešku materijalnu situaciju D. R. tako da joj je zbog postupanja optuženice jedina nekretnina u postupku ovrhe od strane banke.

Međutim, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu odredbe članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne i optuženici utvrdio pojedinačnu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Okolnost što je optuženica svojim postupcima oštetila i D. R., u kontekstu ostalih okolnosti, nije takva da bi utjecala na visinu odmjerene kazne, tim više što istaknuto ponašanje nije predmet ovog kaznenog postupka. Izrečena kazna je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženice te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

Dakle, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, okolnosti istaknute u žalbi državnog odvjetnika u povezanosti s onim okolnostima koje je prvostupanjski sud utvrdio, nisu takve da bi promijenile postojeću ravnotežu između utvrđenih okolnosti u smjeru strožeg, a niti blažeg kažnjavanja što se napominje imajući u vidu da je ovaj sud bio dužan ispitati kaznu i u korist optuženice u smislu 476. stavka 2. ZKP/08.-17.

U odnosu na točku IV. izreke ove odluke:

Budući da je žalba državnog odvjetnika, koja se odnosi jedino na kaznu, neosnovana, a žalba optuženice djelomično osnovana, valjalo je slijedom svega navedenog i u smislu članka 482. ZKP/08.-17., žalbu državnog odvjetnika u cijelosti odbiti kao neosnovanu, a žalbu optužene D. M. K. u ostalom dijelu te potom potvrditi prvostupanjsku presudu u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu kao u točki III. izreke ove odluke.

Zagreb, 1. listopada 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Setnik, v.r.

Ana Garačić, v.r.