Supreme Court allows extraordinary sentence mitigation via probation for a father who paid child support arrears after conviction.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia granted an extraordinary request for sentence mitigation, converting a seven-month prison term into a suspended sentence. The convicted father argued that new circumstances, specifically the full payment of child support arrears and subsequent employment, warranted leniency under Article 414 of the Criminal Procedure Act. The court accepted this argument, noting that these factors would have prevented the revocation of his prior probation if known earlier.
Legislator headnote
AI generatedčl. 414. ZKP-a; čl. 416. st. 6. ZKP-a: New circumstances arising after a final judgment, such as the fulfillment of support obligations, constitute grounds for extraordinary sentence mitigation and the imposition of probation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-158/03-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Josipa Budinskog i Ane Garačić, kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. K., zbog kaznenog djela iz čl. 209. st. 2. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika R. K. za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenim s prijedlogom Općinskog suda u Varaždinu od 20. svibnja 2003. godine, broj: KV-85/03, u kaznenom predmetu broj:
K-41/00, u sjednici održanoj 06. kolovoza 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se zahtjev osuđenika R. K. za izvanredno ublažavanje kazne, te se preinačuje u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. ožujka 2002. godine, broj: Kv- 19/02 (K-41/00), potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 26. lipnja 2002. godine, broj: Kž-164/02-4, te se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci na koju je R. K. tom presudom osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 209. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ- a,
IZVANREDNO UBLAŽAVA
na način da se na temelju odredbe čl. 67. st. 3. i 5. KZ-a prema opt. R. K. primjenjuje uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci neće izvršiti ako osuđenik za vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 14. ožujka 2002. godine, broj: Kv-19/02 (u kaznenom predmetu K-41/00) i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 26. lipnja 2002. godine, broj: Kž-164/02-4 R. K. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 209. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a.
Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne putem branitelja M. S., odvjetnika u V.. U zahtjevu navodi da je nakon pravomoćnosti presude potpuno ispunio svoju obvezu, jer je 16. srpnja 2002. godine isplatio cjelokupni iznos zaostalih obroka uzdržavanja i od tada uredno ispunjava obvezu uzdržavanja, s obzirom da se u međuvremenu zaposlio, te se brine za svoju suprugu i njezino troje djece iz prijašnjeg braka, kao i za svoje dvoje maloljetne djece iz braka sa bivšom suprugom I. K.. Ističe da su to nove okolnosti u smislu čl. 415. ZKP- a, koje bi očito dovele do blaže osude da su postojale u vrijeme izricanja presude i da je sud za njih znao.
Iz podataka u spisu vidljivo je da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 31. ožujka 2003. godine, broj: K-41/00-48 osuđeniku odgođen nastup na izdržavanje kazne zatvora do odluke Vrhovnog suda povodom zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.
Općinski sud u Varaždinu, kao prvostupanjski sud, dostavio je zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne ovom Vrhovnom sudu, s prijedlogom da se usvoji. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu dalo je negativno mišljenje o zahtjevu, jer smatra da je osuđeniku u više navrata dana mogućnost da izvrši svoju obvezu u vezi s uzdržavanjem djece. Suprotno tome, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u podnesku od 30. lipnja 2003. godine, broj: KR-DO-382/03 dalo je prijedlog da se zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne prihvati, jer je to opravdano u interesu uzdržavanja djece.
Zahtjev osuđenika R. K. za izvanredno ublažavanje kazne je osnovan.
Naime, iz podataka u spisu vidljivo je da je osuđenik nakon pravomoćnosti presude, kojom mu je opozvana uvjetna osuda, 16. srpnja 2002. godine platio zaostale obroke uzdržavanja, da se zaposlio i da nadalje uredno ispunjava obveze, jer se brine o petero djece. Navedene okolnosti su nove okolnosti u smislu odredbe čl. 414. ZKP, pa je stoga nedvojbeno i očito da do opoziva uvjetne osude ne bi ni došlo da su te okolnosti postojale u vrijeme odlučivanja o prijedlogu za opoziv uvjetne osude.
Na temelju svega navedenog Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je u konkretnom predmetu udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne iz odredbe čl. 414. ZKP-a, pa je na temelju odredbe čl. 416. st. 6. rečenica druga ZKP-a, riješio kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 06. kolovoza 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Gledec, v.r.
Milan Gudelj, v.r.