Rev-83/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-83/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, mr.sc. Andrije Erakovića, Vlatke Potočnjak Radej i Ivana Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz R., kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik iz K., protiv tuženika K. I. iz J. K., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 7. srpnja 1999. godine, broj Gž-1413/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini od 9. listopada 1996. godine, broj P-703/96-24, u sjednici održanoj dana 23. srpnja 2002. godine ,

p r s u d i o j e

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prrvostupanjskom presudom tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom da se raskine ugovor o prodaji traktora kojeg su stranke sklopile dana 25. travnja 1993.godine, te da mu tuženik plati (vrati) primljeni iznos od 4.000,00 DEM u protuvrijednosti domaće valute sa zakonskom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

. Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije dostavljen je, temeljem čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99, dalje: ZPP) dostavljen je tuženiku i nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

U provedenom postupku utvrđeno je da su stranke dana 25. travnja 1993. godine sklopile ugovor o prodaji temeljem kojega se tuženik kao prodavatelj obvezao predati tužitelju kao kupcu traktor marke C., proizveden 1979. godine, a tuženik se obvezao platiti 4.000 DEM, koji iznos je tužitelju i platio. Tužitelj, saslušan kao stranka, izjavio je da je traktor pregledao u V.T. kod tuženika i uvjerio se da motor radi. Tuženiku je platio cijenu i s njim se dogovorio da on (tuženik) doveze traktor u R. U svom dvorištu da je on (tužitelj) sam stavio u pogon motor, a zatim ga ugasio i otišao u kuću gdje je bio i tuženik. Pozvao je tuženika da mu pokaže gdje se montira “freza”. Tuženik je tom prilikom pokušao upaliti motor, ali u tome nije uspio. Vještačenjem je utvrđeno da je došlo do loma radilice. Nalaz i mišljenje su dali sudski vještaci I.B., dipl. ing. i dr I.J., dipl.ing i prema njihovom mišljenju uzrok loma je duga eksploatacija, s tim što je vještak I.B. u svom nalazu naveo da je do loma radilice moglo doći i uslijed pogrešnog paljenja motora traktora (paljenje ove vrste traktora vrši se pomoću užeta koje se mora prije paljenja namotati u za to određenom smjeru označenom na samom traktoru, a ako se paljenje pokuša okretanjem u obrnutom smjeru, može doći do loma radilice). Oba vještaka su navela da nema znakova koji bi ukazivali na prethodno popravljanje prelomljenog dijela zavarivanjem.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi pravilno su zaključili da tužitelju ne pripada pravo tražiti da sud svojom konstitutivnom presudom raskine ugovor o prodaji i da mu tuženik vrati novčanu svotu koju je primio po osnovi kupovne cijene. U smislu odredbe čl. 124. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) pravo izjaviti da raskida ugovor ima ona strana koja je ispunila svoju obvezu drugoj ugovornoj strani koja to nije učinila, s tim da joj mora ostaviti primjereni naknadni rok za ispunjenje (čl. 126. st. 2. ZOO). Ugovor se ne raskida odlukom suda, već po samom zakonu, istekom naknadnog primjerenog roka ako dužnik nije u tom roku ispunio obvezu (arg. iz čl. 126. st. 3. ZOO). Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da ugovor nije raskinut po samom zakonu, jer nije ispunjena za to jedna od bitnih pretpostavki, tj. da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Tvrdnja revidenta da tuženik nije izvršio predaju traktora tužitelju predstavlja iznošenje razloga zbog kojih se revizija ne može izjaviti (arg. iz čl. 385. st. 3. ZPP), a osim toga u suprotnosti je s iskazom tužitelja kojeg je dao prilikom saslušanja u svojstvu stranke. Prodavatelj je izvršio obvezu predaje kupcu, u pravilu, kad mu stvar uruči ili preda ispravu kojom se stvar može preuzeti (čl. 467. st. 2. ZOO). Sam tužitelj je opisao način na koji mu je traktor predan, a zapravo tijekom postupka nije ni tvrdio da mu tuženik nije predao traktor. Tužitelj je nezadovoljan zbog toga što je traktor, kako je naveo već u tužbi, neispravan.

Kupac koji je prodavatelja pravodobno i uredno obavijestio o nedostatku stvari može, između ostalog, izjaviti da raskida ugovor (čl. 488. st. 1. t. 3. ZOO). Do loma radilice je došlo nakon što je tuženik predao traktor tužitelju. Prodavatelj istina odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (čl. 478. st. 2. ZOO). Dugotrajna eksploatacija, kao uzrok loma prema nalazima vještaka, jeste uzrok koji je nastao prije prijelaza rizika na kupca, ali tuženik ne odgovara za materijalni nedostatak nastao uslijed takvog uzroka. Prodavatelj ne odgovara za nedostatke zbog kojih stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu (a o takvom je nedostatku riječ) ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati (čl. 480. st. 1. ZOO). Traktor je proizveden 1979. godine i tužitelju nije moglo biti nepoznato vrijeme njegove eksploatacije. Tužitelj je pristao kupiti traktor koji je bio u upotrebi od 1979.godine. Dugotrajna eksploatacija jeste činjenica za koju su znale obje stranke i po prirodi stvari ne može predstavljati razlog za odgovornost prodavatelja. Drugi mogući uzrok loma radilice, prema nalazu vještaka B., jeste pogrešno stavljanje u pogon motora traktora, a do toga je došlo prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nakon prijelaza rizika na tužitelja kao kupca. O tome su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni iscrpni razlozi utemeljeni na rezultatima provedenih dokaza. Iz odredbi čl. 478. ZOO jasno proizlazi da prodavatelj ne odgovara za materijalne nedostatke koji su se pojavili nakon prijelaza rizika na kupca, ako su posljedica uzroka koji su nastali također nakon prijelaza rizika na kupca.

Zbog tih razloga revizija je temeljem čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. srpnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.