Gžn-2490/2009-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 22 Gžn-2490/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Karmen Strmoli-Jelavić, kao predsjednika vijeća, Darije Horvat i Nevenke Pažić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz Z., …, kojeg zastupaju punomoćnici A. i M. Š., odvjetnici iz Z., …, protiv I. tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz Z., …5 i II. tuženika E. osiguranje d.d. Z., …, kojeg zastupaju punomoćnici D. G., P. P., Ć. S., Z. M., I. Ć., S. H., B. N., K. F. Š., P. J., D. L., S. T. i I. Š., odvjetnici u O. društvu G. & P. iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7068/04 od 8. travnja 2009., u sjednici vijeća održanoj dana 10. svibnja 2011.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7068/04 od 8. travnja 2009., u toč. I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži I. tuženiku platiti tužitelju iznos od 140.000,00 kn, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži II. tuženiku platiti tužitelju iznos od 140.000,00 kn, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. I. izreke), naloženo je tužitelju isplatiti I. tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.860,00 kn (toč. II. izreke), odbijen je zahtjev I. tuženika za isplatu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (toč. III. izreke), naloženo je tužitelju isplatiti II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.150,00 kn (toč. IV. izreke), te je odbijen je zahtjev II. tuženika za isplatu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (toč. V. izreke).

Protiv navedene presude u toč. I., II. i IV. izreke žalbu je podnio tužitelj, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., dalje u tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine ili preinači.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP- a, na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturiječna i ista se može ispitati.

Ocjena provedenih dokaza dana je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

Tijekom postupka sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj viši sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete, kao posljedice nastalog događaja - prometne nezgode od 12. svibnja 2000.

U žalbenom stadiju postupka sporan je i dalje nastanak štetnog događaja i štete, te odgovornost za isti.

Postojanje odštetne odgovornosti I. tuženika tužitelj temelji na odredbi čl. 92. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97. – pročišćeni tekst, 116/99., 11/02.) tvrdeći da se prometna nesreća dogodila tako što je upravljajući svojim osobnim automobilom svojim desnim prometnim trakom kolnika državne ceste br. 1 na dionici Udbina-Gračac u smjeru juga, kada je na ravnom dijelu ceste nepoznato vozilo započelo pretjecanje kolone vozila, pa kada je istom iz suprotnog pravca naišlo vozilo koje se kretalo svojim desnim prometnim trakom, vozač nepoznatog vozila pokušao se vratiti u svoj desni prometni trak, pokušavajući se "ugurati" između jednog teretnog vozila i vozila tužitelja, iako razmak nije bio dovoljan,te je tužitelj izbjegao bočni nalet nepoznatog vozila, automatskim okretanjem volana udesno,zahvativši meki teren uz rub kolnika, pa kako nije uspio "smiriti" vozilo uslijed zanošenja došlo je do prevrtanja njegovog vozila.

Na temelju rezultata postupka prvostupanjski je sud zaključio da nije dokazano da bi predmetna prometna nesreća bila prouzročena uporabom nepoznatog motornog vozila, te je slijedom toga tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika ocijenio neosnovanim.

Da je nesreća prouzročena uporabom nepoznatog vozila samo je hipotetična mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice.

Pitanje odgovornosti za štetu nastalu u slučaju nezgode izazvane motornim vozilima u pokretu prosuđuje se po kriteriju krivnje, sukladno odredbama čl. 178. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01.), pa teret dokazivanja činjenice da je predmetnu prometnu nesreću prouzročilo nepoznato vozilo leži na tužitelju.

Budući da se na temelju izvedenih dokaza, i to iskaza preslušanog svjedoka B. B., te uvida u zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka u spisu Prekršajnog suda u Korenici broj 2-1-197/00, u kojem je vođen prekršajni postupak upravo protiv tužitelja, koji je zbog zastare obustavljen, protivno navodima žalitelja, ta činjenica ne može sa sigurnošću utvrditi sud prvog stupnja je osnovano, na temelju odredbe čl. 221. a. ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da ta činjenica nije dokazana.

Protivno žalbenim navodima tužitelja, iako je prvostupanjski sud upozorio stranke sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, na ročištu održanom dana 25. ožujka 2009. (list 117. spisa) punomoćnik tužitelja je izričito iskazao da se protivi saslušanju svjedoka B. B. i M. R., zbog nepotrebnog odugovlačenja postupka te da ne stavlja daljnje dokazne prijedloge i predlaže zaključiti glavnu raspravu.

Stoga sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, ne može sada s uspjehom tužitelj u žalbi isticati prigovor da je prvostupanjski sud trebao postupiti po svom ranijem rješenju i još jednom pozvati svjedoke Biškupića i Rathmana.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja i u odnosu na II. tuženika, jer tužitelj nije ničim dokazao da bi vozilo Audi A4 reg. oznake ZG-…, kojim je kritične zgode upravljao M. R. izazvao navedenu prometnu nezgodu, niti da bi isto vozilo bilo osigurano kod II. tuženika, koji je protivno žalbenim navodima tužitelja, tijekom postupka istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, a koji prigovor je iz navedenih razloga prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovanim.

Dakle, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika, kao i u odnosu na II. tuženika.

Stoga žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijene odluke.

Radi navedenog temeljem odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, kako u osnovi tako i u visini, time da se ista temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a (broju i vrstama radnji za koje je tuženicima dosuđen trošak u žalbi nije prigovoreno).

U Zagrebu, 10. svibnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Karmen Strmoli-Jelavić, v.r.