I Kž-848/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 848/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Ane Garačić, Vesne Vrbetić i Ante Potrebice, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. S. B., zbog kriv. djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 28. listopada 1996. br. K-34/95, u sjednici održanoj 27. veljače 1997. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba opt. S.B., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja opt. S.B. je oglašen krivim zbog kriv. djela ubojstva u pokušaju u čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog u njenoj izreci, pa je za to djelo, na temelju čl. 34. st. 1. KZRH, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne (pravilno: čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH), osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik po branitelju B.G., odvjetniku iz P., zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i troškovima krivičnog postupka i predložio da se pobijanu presudu preinači i njega oslobodi optužbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači (u odluci o kazni) i izrekne blažu krivičnu sankciju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Doduše, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer je - suprotno toj tvrdnji - izreka presude jasna i razumljiva i sukladna njenim razlozima sadržanim u obrazloženju, među kojima nema znatnog proturječja u pogledu odlučnih činjenica, pa da bi egzistirala ova povreda. Određene manjkavosti iz obrazloženja presude, na koje žalitelj ukazuje, ne odnose se na bitne stvari, a osim toga su rezultat određenih pogrešnih ocjena i zaključaka, ali opet ne u odnosu na odlučne činjenice.

Tako, nije odlučno to što sud prvog stupnja navodi u obrazloženju da je udaljenost sa koje je optuženik pucao u oštećenika "mogla biti negdje između 2-5 metara" kada iz rezultata provedenog postupka sasvim izvjesno proizlazi da je optuženik pucao iz daljine. On sam kaže da je u vrijeme opaljenja pištolja oštećenik bio od njega udaljen za oko četiri m (l. 37), oštećenik navodi da je to bilo oko dva metra (l. 43), a svjedoci - očevici Ž.P. (l. 46) i M.B. (l. 47) da je optuženik pucao u oštećenika s udaljenosti za duljinu vozila "Zastava 101" (vlasništvo svjedoka B.), a što onda znači da je to oko četiri metra, odnosno nešto manje. Dakle, time što sud prvog stupnja, istina pogrešno navodi da se radilo o udaljenosti od oko dva do pet metra, umjesto nekoliko metara (kao u izreci), odnosno sa udaljenosti od oko dva do četiri metra, kako to proizlazi iz citiranih iskaza, nije odlučna činjenica.

Jednako tako, nije odlučno to što sud prvog stupnja zaključuje da je optuženik, očito za vrijeme pucanja, "pištolj držao objema rukama, jer su sagorjele čestice baruta nađene na obje ruke", kada je sasvim logično da se pištoljem uspješno barata i jednom rukom. Dakako, navedeni zaključak se ne temelji na datim iskazima, a ne proizlazi ni iz poduzetog balističkog vještačenja (l. 50-59), već sud prvog stupnja isti izvodi, pogrešno, na temelju same činjenice što je nekoliko barutnih čestica nađeno i na lijevoj ruci optuženika, iako su one tamo mogle dospjeti naknadnim rukovanjem i držanjem pištolja ili dodirom o drugu ruku, što je logično, a da nije i da je bitno - onda je trebalo na tu činjenicu saslušati vještaka. Dakle, u pitanju je izvođenje zaključka na temelju cjene dokaza, poduzetog vještačenja, koji je - po svemu sudeći - pogrešan, ali time nije ostvarena citirana postupovna povreda.

Međutim, sud prvog stupnja jest počinio bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. u svezi sa čl. 323. st. 2. ZKP, na koju žalitelj osnovano ukazuje.

Naime, prvostupanjski sud je protivno odredbi čl. 323. st. 2. ZKP pročitao nalaz i mišljenje balističkog vještaka, iako je obrana tražila da se tog vještaka pozove na raspravu, pa se nije suglasila s čitanjem pismenog nalaza i mišljenja. Nije bila ispunjena ni jedna pretpostavka da bi se odnosni nalaz, protivno zahtjevu obrane, mogao samo čitati, jer i nije bilo prethodne glavne rasprave na kojoj bi taj dokaz bio izveden niti je vještak uopće bio pozvan na glavnu raspravu (l. 81, 82), a radi se o važnom dokazu, na kojem se, između ostalog, pobijana presuda i temelji.

Zapravo, suština obrane i jest da je do opaljenja iz pištolja došlo nevoljno, bez okidanja, a prema nalazu vještaka radi se o ispravnom pištolju kod kojeg sila okidanja iznosi 3,5 kp (l. 57-59), i sud to prihvaća, odbacujući obranu u tom dijelu. Dakle, u pitanju je važan dokaz, pa bez obzira je li obrana uvjerljiva ili ne, a s obzirom na obrazloženi prijedlog obrane (l. 84), trebalo je pozvati i saslušati balističkog vještaka.

Upravo zbog postojanja citirane bitne postupovne povrede trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje na temelju čl. 375. st. 1. ZKP.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja treba otkloniti nedostatke na koje je ukazano, napose bitnu povredu postupka saslušanjem balističkog vještaka, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, na koje stranke ukažu, a sud ocijeni da su potrebni za utvrđenje kakve važne činjenice.

Nova odluka treba biti u svemu obrazložena sukladno odredbi čl. 347. st. 7. ZKP.

U Zagrebu, 27. veljače 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.