Rev-2844/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2844/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Poreč, zastupane po Javnom pravobranitelju općine Poreč J.M., protiv tuženika I.P. iz V., .. . br. ., zastupanog po punomoćniku D.F., odvjetniku u P., radi priznanja prava vlasništva i brisanja zemljišnoknjižnog upisa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 16. 7. 1992. br. Gž-708/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 25. 3. 1992. br. P-131/89, u sjednici održanoj dana 18. listopada 1994.godine

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Poreču odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tražilo da se utvrdi da je poslovna prostorija u prizemlju zgrade k. č. zgr. 126 k.o. V. društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč, te da se briše upis prava vlasništva na cijelu zgradu u korist I.P., te da se tuženiku naloži da izda tužiteljici valjanu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos poslovne prostorije podruma zgrade, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda. Odlučeno je nadalje da tužiteljica naknadi tuženiku parnični trošak od 6.000 HRD (sada 6 kn).

Okružni sud u Puli odbio je žalbu i potvrdio pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude žalbenog suda izjavila je tužiteljica reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku, odnosno ukidanje pobijane presude.

Tuženik nije dao odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje. Revizija nije osnovana.

Odlučnim se ukazalo u ovoj pravnoj stvari utvrđenje je li predmet prodaje bila cijela zgrada ili samo stan koji je kao stanar koristio tuženik, jer tužiteljica tvrdi da je prodala samo stan, a vlasništvo poslovne prostorije zadržala, dok tuženik tvrdi suprotno.

Sudovi su utvrdili temeljem provedenih dokaza i ocjenom svih okolnosti da je prodana cijela zgrada, kako to proizlazi iz jasnog teksta ugovora o prodaji od 24. svibnja 1982. godine, pa su dosljedno tom utvrđenju odbili tužbeni zahtjev.

Pobijajući pravomoćnu drugostupanjsku presudu tužiteljica ističe samo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali neosnovano.

Kraj utvrđenja, naime, da je predmet ugovora bila čitava zgrada, a ne samo stan, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev odbijen. Ukazivanje u reviziji da označenom površinom od 78,68 m5 nije obuhvaćena i poslovna prostorija, predstavlja u biti pobijanje činjeničnog utvrđenja, a to u ovoj fazi postupka nije dopušteno (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, Nar. Nov. br. 53/91).

Slijedom izloženog, a jer nije počinjena ni ona bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), trebalo je reviziju temeljem čl. 393. ZPP kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 18. listopada 1994. g.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.