Revr-73/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 73/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz K., kojeg zastupa V. B., odvjetnik iz K., protiv tuženika T. d.d. za izgradnju, proizvodnju i trgovinu, K., u stečaju, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 11. listopada 2006. broj Gž-1720/06, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 15. siječnja 2003. broj P- 1522/02, u sjednici održanoj 07. veljače 2007.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1720/06 od 11. listopada 2006. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž- 1720/06 od 11. listopada 2006. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1522/02 od 15. siječnja 2003., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju 29. listopada 1996., za sudski raskid ugovora o radu s danom 29. listopada 1996. i za naknadu štete u iznosu od 31.024,00 kn.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

U reviziji se, u bitnom, navodi da nije neopravdano izostao s posla, odnosno bez odobrenja pretpostavljenog napustio gradilište, pa da nije postojao zakonski osnov za izvanredni otkaz.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP nije ostvarena, jer osporena, kao i prvostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati i, posebno, izreka presude ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i suglasni.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Za odluku o sporu radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu mjerodavna je odredba čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01; dalje: ZR), kojom je propisano da poslodavac može radniku izvanredno otkazati ugovor o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Tužitelju je ugovor o radu izvanredno otkazan zbog neopravdanih izostanaka s rada.

Odlučujući o dopuštenosti tog izvanrednog otkaza, sudovi su utvrdili da je tužitelj neopravdano izostao s rada 04. listopada 1996. dva sata, 25. listopada 1996. dva sata i 28. listopada 1996. tri sata, te da je ovaj posljednji neopravdani izostanak uslijedio nakon što ga je direktor tuženika upozorio da će dobiti otkaz.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 107. st. 1. ZR kada su ocijenili da je sporni izvanredni otkaz dopušten i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.

Iz okolnosti što je tužitelj izostao s rada i nakon opomene i upozorenja da će dobiti otkaz, sudovi su pravilno zaključili da upornost tužitelja u kršenju obveza iz radnog odnosa opravdava kvalifikaciju da se radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

Zbog ovih je razloga reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 07. veljače 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.