I Kž-516/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-516/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Josipa Budinskog, mr. Branka Zmajevića i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. travnja 1995. godine broj K-193/94, u sjednici održanoj 5. listopada 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća nadležnom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu, presudom od 3. travnja 1995. godine broj K-193/94, na temelju čl. 340. toč. 3. ZKP/93 oslobodio je od optužbe opt. M.J. da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti javnog prometa, teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi čl. 156. st. 1. KZRH, a kažnjivo po čl. 161. st. 2. KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP/93 troškovi kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/93, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 26. kolovoza 1996. godine broj Ktž-879/96 predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno, kada sud prvog stupnja prihvaća postojanje zaustavljenog nepoznatog vozila na lijevom kolničkom traku, gledajući u smjeru kretanja optuženika i koje da mu je zaklanjalo preglednost.

Naime, o predmetnom vozilu govori samo optuženik i to tek na glavnoj raspravi, u obrani danoj nakon provedenog prometnog vještačenja, dok svjedok N.P., majka maloljetne oštećenice je određena u navodu da nikakvog vozila nije bilo, a svjedok je odmah nakon što je čula udarac istrčala van. Ukoliko je sud bio u dilemi glede njena iskaza u tom dijelu, neovisno o tome što i prilikom uviđaja nije registrirano bilo kakvo vozilo na licu mjesta, kako to proizlazi iz zapisnika o uviđaju i fotoelaborata, trebao je provesti daljnje dokaze u tom pravcu, saslušanjem osoba koje su se kritične zgode zatekle na licu mjesta. Svjedok N.P. je iskazala da je njezina šogorica dijete držala na putu do J., pa se može zaključiti da ima saznanja o izgledu lica mjesta neposredno nakon nezgode, kao i svjedok A.P., za koju iz spisa proizlazi da je sa svjedokom pila kavu pa je za pretpostaviti i da je za njom izašla van, kada je čula udarac. Tek saslušanjem ovih svjedoka, čiji identitet je moguće izvjesno utvrditi, bit će moguće svestranije i s pouzdanošću ocijeniti vjerodostojnost obrane optuženika nasuprot iskaza svjedoka N.P.

Osim toga, i da se prihvati postojanje ovog vozila, ne može se za sada prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o nemogućnosti viđenja maloljetne oštećenice, koja se kretala od kuće, optuženiku s lijeve strane kolnika na desno. Sud prvog stupnja nekritički prihvaća dopunu nalaza i mišljenja prometnog vještaka, dipl.ing. M.Č., koji na osnovu položaja djeteta i vozila optuženika, povlačenjem linija na skici lica mjesta grafički utvrđuje u kojem položaju bi parkirano vozilo, o kojem govori optuženik, moglo optuženika ometati da uoči dijete u trenutku kada isto stupa na kolnik, umjesto da je optuženik locirao vozilo, ako je potrebno i na rekostrukciji koju bi sud proveo, nakon čega bi vještak mogao dati mišljenje o mogućnosti uočavanja djeteta i mogućnosti izbjegavanja naleta.

Stoga je u pravu državni odvjetnik da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno pa će sud u ponovljenom postupku provesti sve već provedene dokaze, kao i one po prijedlozima stranaka, te i one za koje po službenoj dužnosti odluči da ih je potrebno provesti i na koju je ukazano u ovoj odluci, nakon čega će donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. listopada 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.