I Kž-321/2018-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 321/2018-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ratka Šćekića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. T., zbog kaznenog djela iz čl. 111. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/15., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj Kv I-19/18 od 7. svibnja 2018., u sjednici održanoj 19. srpnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba osuđenika I. T. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, na temelju čl. 498. st. 1. toč.1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), preinačene su u pogledu odluke o kazni dvije pravomoćne presude, i to presuda Županijskog suda u Zadru, broj 11 K-12/15 od 23. studenog 2015. (koja je postala pravomoćna 30. svibnja 2016.), kojom je I. T. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci, zbog dva kaznena djela iz čl. 111. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11., i presuda Općinskog suda u Zadru, broj 5 K-23/17 od 2. listopada 2017. (koja je postala pravomoćna 8. veljače 2018.) kojom je, zbog kaznenih djela iz čl. 229. st.1. toč. 4. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11. i čl. 271. st. 1. u vezi čl. 52 KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.

Ove su presude preinačene na način da se izrečene kazne zatvora uzimaju kao utvrđene, pa je na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. I. T. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora osuđeniku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru kao i vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom i to od 13. siječnja 2013. do 2. prosinca 2013., te vrijeme provedeno na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od 13. rujna 2016. pa nadalje.

I Kž 321/2018-5

Protiv ove presude žalbu je podnio osuđenik osobno, bez naznačene žalbene osnove i prijedloga, ali je iz sadržaja žalbe razvidno kako smatra da mu je, zbog zdravstvenog stanja, trebala biti odmjerena jedinstvena kazna zatvora u kraćem trajanju. Po proteku roka za žalbu, osuđenik je podnio podnesak naslovljen kao „zahtjev: požurnica i dopuna žalbe“ uz koji je dostavio medicinsku dokumentaciju vezanu uz žalbenu tvrdnju, uz napomenu kako u cijelosti pobija „… prvu presudu …“, kojom je pravomoćno proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 111. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu R. H. koje ga je u roku vratio.

Žalba je neosnovana.

Žalitelj zanemaruje kako odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu, društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Određujući vrstu i mjeru kazne koje će primijeniti, sud mora uzeti o obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja lili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi, njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, koji tvrdi kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio njegovo teško zdravstveno stanje, prvostupanjski sud je jasno i izričito cijenio, između ostalih brojnih olakotnih okolnosti, i njegovo nedvojbeno teško zdravstveno stanje, odnosno invalidnost. Uostalom, sudovi su u pravomoćno okončanom postupku zbog kaznenih djela iz čl. 111. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11., utvrdili kako olakotne okolnosti, u svom zbiru, predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne i izricanje blaže kazne od zakonom propisan za to kazneno djelo.

Žalitelj zanemaruje da je prvostupanjski sud, s druge strane, morao cijeniti otegotnim njegovu dosadašnju osuđivanost i upornost u počinjenju kaznenih dijela, kao i činjenicu da ga izrečene kazne nisu odvratile od društveno neprihvatljivog ponašanja.

S obzirom na primjereno utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne, svrsi kažnjavanja i pravilima o stjecaju kaznenih djela, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju pet godina i šest mjeseci izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

I Kž 321/2018-5

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom djelu u kojem se pobija žalbom i iz osnove iz koje se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Primjenom čl. 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. srpnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Davorka Simunić, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.