Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible regarding legal issues on litigation costs calculation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible, ruling that the legal questions raised did not meet the threshold for review. The defendant argued that the lower courts failed to properly calculate litigation costs when the plaintiff reduced their claim mid-procedure and that the courts ignored the defendant's partial success. The court determined that these issues were already settled by existing jurisprudence and did not require a new interpretation to ensure uniform application of the law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku; An appeal is inadmissible if the legal questions raised do not concern issues vital for ensuring the uniform application of the law and equal treatment of all parties.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 650/14-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća i Aleksandra Peruzovića, člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice mlljt. Đ. K. koju zastupa otac i zakonski zastupnik T. K. iz K., kojeg zastupa punomoćnik M. M. odvjetnik u Z. protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G.&P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2710/10-2 od 12. studenoga 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 1039/03 od 30. kolovoza 2010., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tuženika E. o. d.d. Z. te je potvrđeno rješenje prvostupanjsko suda kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici na ime troškova postupka 31.349,63 kn sa zateznim kamatama.
Protiv drugostupanjskog rješenja tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) zbog slijedeća dva materijalnopravna pitanja:
1) Da li se prilikom djelomičnog uspjeha u sporu treba uzeti u obzir uspjeh obje stranke ili samo uspjeh tužitelja te na koji način se obračunava i odmjerava parnični trošak aju kada se vrijednost predmeta spora mijenja tijekom postupka odnosno da li stranaka u sluč
se u tom slučaju visina parničnih troškova utvrđuje za svaku parničnu radnju prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezinog poduzimanja razmjerno ostvarenom uspjehu stranka ili prema vrijednosti predmeta spora konačnog postavljenog zahtjeva? 2) Da li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe?
Obrazlažući važnost navedenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih podnositeljica revizije se pozvala na čitav niz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to broj Revt 35/04 od 14. lipnja 2005., Rev-x 633/12-2 od 12. veljače 2013., Rev-x 505/11-3 od 18. svibnja 2011., Rev 1687/09-2 od 8. travnja 2010., Rev 1783/10- 2 od 14. prosinca 2010., Rev 521/01-2, Rev 1783/10-2 i Rev 402/04-2.
Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku odluku o troškovima postupka, a podredno obje nižestupanjske odluke ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Ocjenjujući pitanje dopuštene revizije revizijski sud je ocijenio da je revizija nedopuštena.
U predmetnoj parnici dva puta je smanjen tužbeni zahtjev ali to smanjenje nije utjecalo na visinu troškova zastupanja stranka po odvjetniku jer prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku pripada isti broj bodova (250 iz Tbr. 7).
Također, u predmetnom slučaju sudovi nisu uzeli u obzir samo uspjeh tužiteljice već i uspjeh tuženika srazmjerno njihovom uspjehu u sporu.
Suglasno prethodno rečenom, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u pojedinim revizijskim odlukama, kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu, u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u suštini predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti i od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog predmeta spora ranijeg zahtjeva bili već
tužbenog zahtjeva (Revr 1428/09-2 od 27. listopada 2010., Rev 402/04-2 od 21. rujna 2005., Rev 2603/11-2 od 19. veljače 2013.). U predmetnom slučaju kako je već rečeno smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku jer prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev je ista kao i u odnosu na ranije podneseni zahtjeva istaknut u tužbi.
Slijedom rečenog, treba zaključiti da je pobijano rješenje o troškovima utemeljeno na pravnom shvaćanju koje nije nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda pa pravna pitanja zbog kojih je revizija podnesena nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 8. siječnja 2015.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.