Rev-2358/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2358/12-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. iz Republike Njemačke, M., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u I., protiv tužene A. V. iz O., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo- 216/12 od 13. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj P-6926/09 od 22. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2015.

r i je š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-216/12 od 13. lipnja 2012. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu poslovni broj P-6926/09 od 22. ožujka 2012., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 315.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. ožujka 2007. do isplate (točka I. izreke), kao i troškove postupka u iznosu od 78.500,00 kuna (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužena je pravodobno podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu tako da se odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženica imala punomoć tužitelja za prodaju njegovog stana u O.,

- da je stan prodan za 350.000,00 kuna,

- da je tuženica vratila tužitelju iznos od 35.000,00 kuna,

- da tuženica nije vratila tužitelju iznos od 315.000,00 kuna,

- da su tužitelj i tuženica bili u izvanbračnoj vezi u kojoj se rodio njihov zajednički sin, i to u vrijeme dok je tužitelj bio u braku.

Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su na temelju odredbe čl. 315. st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) naložili tuženici da tužitelju isplati preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 315.000,00 kuna.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP a na koju ukazuje tužena u reviziji.

Naime, prvostupanjski sud navodi da je tužitelj u svom iskazu naveo da je kupoprodajna cijena stana bila 50.000,00 EUR i da mu je od tog iznosa tuženica dala 5.000,00 EUR te da iz samog ugovora proizlazi da je stan prodan za iznos od 350.000,00 kn, dok da tužena u svom iskazu navodi da je stan prodan za iznos od 70.000,00 EUR i da je tuženica vratila iznos od 27.000,00 EUR.

Drugostupanjski sud pak utvrđuje kao nespornu činjenicu da je stan prodan za iznos od 350.000,00 kuna, a da je tuženica isplatila iznos od 35.000,00 kuna (protuvrijednost iznosa od 5.000,00 EUR).

Iz zapisnika s ročišta od 8. srpnja 2010. i iskazu tužitelja proizlazi da je tužitelju poznato da je stan prodan za 70.000,00 EUR te da je tuženica tužitelju pored iznosa od 5.000,00 EUR vratila i daljnji iznos od 22.000,00 EUR, dakle, ukupno 27.000,00 EUR. Stoga postoji proturječnost između onog što se o odlučnim činjenicama navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazu tužitelja i samog tog zapisnika o iskazu tužitelja o postignutoj kupoprodajnoj cijeni i iznosu koji je tuženica vratila tužitelju. Tuženica je navedena proturječja isticala i u žalbi protiv presude, a na što se drugostupanjski sud uopće nije očitovao.

Sudovi nisu dali nikakve razloge niti o prigovoru zastare koji je tuženica istaknula tijekom postupka na ročištu 8. srpnja 2010. i koji je isticala i u žalbi.

Slijedom navedenog, sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11 ZPP.

Kako je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP nemoguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U nastavku postupku nižestupanjski sudovi će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te utvrditi za koji iznos je prodan sporni stan, te koji iznos je tužena predala tužitelju. Isto tako dati će jasne razloge i glede iznesenog prigovora zastare, kao i prigovora tužene da je sporni stan izvanbračna stečevina parničnih stranaka

Zagreb, 13. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća.

Željko Glušić, v.r.