IV Kž-58/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 58/13-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog J. B., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja F. T., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću od 28. veljače 2013. broj Kv-13/2013-3 (Kio-23/2010), u sjednici održanoj 21. svibnja 2013.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba oštećenika kao tužitelja F. T., preinačuje se rješenje prvostupanjskog suda tako da se prihvaća istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja F. T. te se određuje provođenje istrage protiv:

osumnjičenog J. B., sina M. i K. r. B., rođenog ... u L., općina D., s prebivalištem u D.

S., …, H., državljanina R. H.

jer postoji osnovana sumnja da je u prvoj polovici 2004. kao direktor trgovačkog društva K. g. d.o.o. iz G., … naručio od F. T., vlasnika obrta „G. l. i k.“ limarske i građevinske radove na obiteljskoj kući i dvorišnoj zgradi vlasništvo I. K. iz O., Š., uz garanciju da će izvršene radove odmah platiti, u koju svrhu je uplatio avans od 4.000,00 kn, te po izvršenim radovima i dostavljenom računu na iznos od 38.358,00 kn isti do danas nije uplatio, oštetivši za taj iznos vlasnika obrta „G. l. i k.“ F. T.

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine što učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03 i 190/03 – nastavno: KZ/97).

IV Kž 58/13-3

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem vijeća Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja F. T. protiv osumnjičenog J. B., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj F. T.. Premda žalbeni razlozi nisu izrijekom navedeni, iz obrazloženja žalbe proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači „na način da se nastavi s kaznenim progonom osumnjičenog“.

Žalba je osnovana.

Zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičeni J. B., postupajući na način opisan u istražnom zahtjevu, ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/97, s uspjehom je doveden u sumnju žalbom oštećenika kao tužitelja.

Prvostupanjski sud svoju odluku o odbijanju kao neosnovanog istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja protiv osumnjičenog J. B., zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/97, i to zbog izostanka subjektivnog elementa u postupanju osumnjičenika u trenutku započinjanja poslovne suradnje s oštećenikom kao tužiteljem, obrazlaže time što je osumnjičenik u tom trenutku oštećeniku kao tužitelju isplatio predujam za izvođenje ugovorenih radova te je u svom iskazu kod istražnog suca u cijelosti priznao dugovanje prema njemu, a da je razlog neplaćanja isključivo objektivne prirode, odnosno da je neovisan o volji osumnjičenika.

Uzevši u obzir da je kao preduvjet za provođenje istrage zbog kaznenog djela prijevare lanka 293. stavak 2. KZ/97, uz ostale konstitutivne elemente u gospodarskom poslovanju iz č

djela, potrebno utvrditi postojanje osnovane sumnje da je osumnjičenik prilikom zaključenja pravnog posla od kojeg se sastoji inkriminirana radnja postupao s prijevarnom namjerom te imajući u vidu cjelokupnu dinamiku poslovnog odnosa između osumnjičenika i oštećenika kao tužitelja, okolnosti što je osumnjičenik oštećeniku kao tužitelju platio predujam za izvođenje ugovorenih radova te u svojoj obrani priznao postojanje duga koji ima prema njemu, ne opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da osumnjičenik u trenutku stupanja u taj poslovni odnos nije postupao s prijevarnom namjerom.

Naime, plaćanje predujma u iznosu od 4.000,00 kn bio je tek uvjet da oštećenik kao tužitelj izvrši svoju usmenim ugovorom preuzetu obvezu prema osumnjičeniku, odnosno da izvede limarske i građevinske radove na obiteljskoj kući i dvorišnoj zgradi u vlasništvu I. K., a nakon što je on tu svoju obvezu izvršio, osumnjičenik mu izvršene radove u vrijednosti od 38.358,00 kn, dakle znatno većoj od uplaćenog predujma kao uvjeta započinjanja poslovne suradnje, nije ni djelomično platio.

Neprihvatljiv je i daljnji zaključak prvostupanjskog suda da je razlog neplaćanja izvedenih radova isključivo objektivne prirode.

IV Kž 58/13-3

Naime, iz obrane samog osumnjičenika kod istražnog suca proizlazi da ga je investitor kuće na kojoj je oštećenik kao tužitelj na temelju usmeno sklopljenog ugovora s njim izvodio limarske i građevinske radove isplaćivao etapno, da oštećeniku kao tužitelju novac nije mogao doznačiti zbog osobnih problema (ne konkretizirajući ih), da je njegovo trgovačko društvo svojedobno vrlo dobro radilo te da je ugašeno 2007., i to zbog nelojalne konkurencije jačih građevinskih tvrtki na tržištu.

Dovodeći u vezu ove navode obrane osumnjičenika, iz kojih proizlazi da je njegovo trgovačko društvo došlo u financijske poteškoće tek 2007. godine, s navodima istražnog zahtjeva i podacima u spisu na kojima se isti temelje, a prema kojima je usmeni ugovor između osumnjičenika i oštećenika kao tužitelja sklopljen početkom 2004. godine, da je oštećenik kao tužitelj ugovorene radove izveo tijekom 2004. godine, a račun za iste ispostavio 31. prosinca 2004. godine, proizlazi da osumnjičenik svoju obvezu prema oštećeniku kao tužitelju nije pokušao ispuniti ni djelomično ni tijekom tog razdoblja od gotovo tri godine (2004. do 2007.) za koje, prema podacima u spisu, nema pokazatelja da bi osumnjičenik bio u nemogućnosti to učiniti.

Uzevši u obzir sve izložene okolnosti i dovodeći ih u međusobnu vezu, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da iz podataka u spisu za sada proizlazi dostatan stupanj osnovanosti sumnje o počinjenju kaznenog djela koje je osumnjičeniku stavljeno na teret istražnim zahtjevom. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu oštećenika kao tužitelja, preinačiti pobijano rješenje i odrediti provođenje istrage tijekom koje će se, sukladno članku 187. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – nastavno: ZKP/97), prikupiti dokazi i podaci predloženi u njegovom istražnom zahtjevu te ostali za koje se ukaže potreba, a koji su nužni za odluku hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak, kao i dokazi za koje postoji opasnost da se neće moći ponoviti na glavnoj raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo skopčano s teškoćama.

Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP/97, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 21. svibnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.