Rev-3374/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3374/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Jakoba Miletića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.B. iz B., … , koga zastupa Z.G., odvjetnik iz B., protiv tužene Hrvatske elektroprivrede, prijenosno područje Zagreb, … , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 2. ožujka 1995. godine, br. Gž-102/95., s kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Čazmi od 18. studenog 1994. godine, br. P- 87/94., na sjednici održanoj dana 9. srpnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 2. ožujka 1995. godine, br. Gž-102/95., potvrdio presudu Općinskog suda u Čazmi od 18. studenog 1994. godine, br. P-87/94-21 u dijelu, gdje je tuženiku bilo naloženo platiti tužitelju protu vrijednost od 4.139,57 DEM u kunama, prema srednjem tečaju NBH na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. travnja 1994. godine do isplate, dok ju je preinačio u dijelu, gdje je tuženiku bilo naloženo nadoknaditi tužitelju parnični trošak u svoti od 2.711,00 kn na način da je naložio tuženiku platiti tužitelju na ime naknade parničnog troška svotu od 3.106,00 kn. S viškom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen.

Protiv odbijajućeg dijela presude suda drugog stupnja izjavio je reviziju tužitelj, kako navodi iz svih zakonskih razloga.

U reviziji ističe da se štetne radnje ponavljane unutar roka u dvije godine, pa se prema tome radi o "šteti koja traje". Zbog toga bi zastara počela teći od svršetka štetne djelatnosti. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojemu je također revizija dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. - dalje ZPP) radi očitovanja očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda u povredi odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nisu ostvarene niti koji od drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2.. S tim u svezi valja napomenuti da revident nije u reviziji niti naveo koja bi od tih bitnih povreda odredaba ZPP bila ostvarena i na koji način, a sam sadržaj revizije ne upućuje uopće na to da bi u postupku bila ostvarena bitna povreda odredbe ZPP.

Nije također ostvaren niti revizijski razlog pogrješne primjene materijalnog prava u smislu čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Smisao toga utvrđenog činjeničnog stanja je da je tuženik 1963. godine izgradio dalekovod Mraclin - Bjelovar i da je postavio dalekovodni stup na čest. tužitelja, a ispod dalekovoda posjekao šumu radi ostvarenja sigurnosti visine i udaljenosti drveća od opasne zone iskrenja dalekovoda. Svake dvije do tri godine tuženik je vršio čišćenje raslinja ispod koridora, te sjekao rubna stabla, koja su svojom širinom i visinom ulazila u područje udaljenosti u kojoj postoji opasnost od iskrenja dalekovoda. Tom prilikom tuženik u izvršenju čišćenja i sjeće nije obaviještavao tužitelja, pa je posjećena drvna masa ostala u šumi, gdje je zbog truljenja propadala. Valjano su primijenili materijalno pravo nižestupanjski sudovi, primijenjujući odredbu čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZOO). Ne može se govoriti o jednoj štetnoj radnji, kada je sjeća stabala izvršena svake dvije ili tri godine. S obzirom na taj vremenski razmak između radnji svake sjeće predstavlja posebnu štetnu radnju, pa ne može biti govora o jednoj radnji, već je svaka sjeća šume zasebna štetna radnja sa svojim zastarnim rokom.

Tuženik se bez osnova poziva na odredbe Zakona o šumama ("Narodne novine", br. 52/90.) budući da je šteta učinjena od strane elektroprivredne organizacije zbog održavanja elektroenergetskih postrojenja, pa na prijeporni pravni odnos valja primijeniti Zakon o elektroprivredi ("Narodne novine", br. 31/90., 47/90., 61/92., 26/93.). Naime, elektroprivredna organizacija je dužna nadoknaditi vlasnicima, odnosno korisnicima nekretnina štetu, koju učini izgradnjom i održavanjem elektroenergetskih postrojenja.

Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje se revident poziva u reviziji, tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 9. srpnja 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

(Štefica Klepac)