Rev-2342/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2342/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V. iz Z., koga zastupa T. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženice T. S. iz C., B., koju zastupa punomoćnik S. M.- M., odvjetnik iz C., radi povrata zajma, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. svibnja 1996. br. Gž-454/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 1994. br. P-2621/92, u sjednici održanoj dana 24. veljače 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice T.S. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tužena S.T. iz C. dužna je isplatiti tužitelju V.T. iz Z. protuvrijednost 16.575 DEM u kunama sa zakonskom kamatom koju NBH plaća na devizna sredstva (DEM) po viđenju od 5. 9. 1991. god. do isplate, a sve po prodajnom tečaju NBH na dan isplate, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.519 kuna, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.120 DEM te sa zahtjevom za isplatu u devizama."

Drugostupanjski sud potvrdio je navedenu prvostupanjsku presudu.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavila je tuženica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Sporni iznos dosuđen je tužitelju na ime povrata preostalog dijela zajma isplaćenog tuženici u DEM a temeljem ugovora od 5. ožujka 1991.

Iako revidentica tvrdi da su odredbe parničnog postupka bitno povrijeđene ona tu svoju tvrdnju ne obrazlaže, a nije se ostvarila ni procesna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Jedini materijalnopravni prigovor koji tuženica iznosi u reviziji protiveći se vraćanju svog duga je da ugovor stranaka o pozajmljivanju strane valute nije valjan, jer da je bio protivan odredbi čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju. Taj revizijski navod nije međutim točan, jer je u vrijeme sklapanja spornog ugovora tada važeća odredba čl. 15. Zakona o deviznom poslovanju zabranjivala određenom krugu osoba kupnju i prodaju ali ne i pozajmljivanje deviza.

Pitanje visine uzajmljenog iznosa koji je tuženica vratila činjenične je naravi i ono ne može biti predmet razmatranja u ovom stadiju postupka (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 24. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.