Revr-460/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 460/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz Č., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika M. C.&C. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-536/16-4 od 28. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-1027/15-11 od 23. veljače 2016., u sjednici održanoj 30. listopada 2018.

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je otkaz ugovora o radu od 18. rujna 2015. nedopušten, naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na rad na odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovim sposobnostima i stručnoj spremi te da mu prizna kontinuitet radnog odnosa, kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, odnosno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.

Zaključivši da se prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem na način propisan odredbom čl. 150. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 - dalje: ZR) nižestupanjski sudovi sporni otkaz ocijenili su nedopuštenim, a tužbeni zahtjev osnovanim.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postojanje revizijskog razloga pogrešne materijalnog prava, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova da prije otkazivanja ugovora o radu tuženik nije postupio na način propisan odredbom čl. 150. st. 1. ZR, tuženik temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni potonje odredbe.

Prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR, prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika; u slučaju iz prethodnog stavka poslodavac je dužan radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje (st. 2.), a podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravovremeno, tako da mu se omogući da daje primjedbe i prijedloge, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke (st. 4.).

Na temelju raspoložive činjenične građe nižestupanjski sudovi utvrdili su da tuženik, vezano na otkazivanje ugovora o radu tužitelju, nije provodio posebno savjetovanje u smislu čl. 150. st. 1. ZR, već da je namjeru otkazivanja ugovora o radu tužitelju radničkom vijeću priopćio u prijedlogu "Organizacijskih promjena u VPC-u O.", pri čemu tuženik nije dokazao ni da je tim Prijedlogom radničkom vijeću priopćio podatke važne za donošenje odluke (vezane na osobu tužitelja). Ovo stoga što iz sadržaja zapisnika o održanom sastanku od 9. rujna 2015. ne proizlazi da je o podacima važnim za donošenje odluke, između ostalog podacima iz čl. 115. st. 2. ZR raspravljano na tom sastanku, a i stoga što tuženik na tu okolnost nije predložio daljnje dokaze (npr. prijedlog iz kojeg bi bili vidljivi podaci koji se vezano na osobu tužitelja u usporedbi s ostalim radnicima dostavljaju radničkom vijeću).

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 150. st. 1. ZR kada su ocijenili da je odluka tuženika donesena protivno navedenoj odredbi. Nastavno pravilno su primijenili i odredbu čl. 150. st. 12. ZR, prema kojoj je odluka poslodavca donesena protivno odredbama tog Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništava, kada su otkaz ocijenili nedopuštenim.

Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 30. listopada 2018.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.