Uzz-1/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzz 1/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Hautza, Vladimira Drakulića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća i sudskog savjetnika J.G., kao zapisničara, odlučujući o zahtjevu državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 14. listopada 1993. godine br. Ut-81/93 za zaštitu zakonitosti protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 1993. godine br. Us-2717/92 kojom je uvažena tužba tužitelja Proizvodno- montažnog poduzeća J. iz K. i poništeno rješenje tužene Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske Ur. broj: 306-02/92-03/126 od 18. lipnja 1992. godine o davanju suglasnosti tužitelju za namjeravanu pretvorbu poduzeća, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Poštenjaka istog dana,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava.

Ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske od 4. ožujka 1993. godine poslovni broj Us- 2717/92 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Društveno poduzeće J. s.p.o. K., M. jarek 33 donijelo je Odluku o pretvorbi u dioničko društvo na sjednici Radničkog savjeta poduzeća dana 28. 2. 1992. godine, te je osnovna glavnica dioničkog društva u postupku pretvorbe prema toj odluci procijenjena na iznos dinarske protuvrijednosti od 8,336.370 DEM obračunatih prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske u vrijeme oglašavanja prodaje dionica.

Rješenjem tadašnje Agencije za restrukturiraje i razvoj Republike Hrvatske br. 306-02/92-03/126 od 18. lipnja 1992. godine data je suglasnost spomenutom društvenom poduzeću za namjeravanu pretvorbu pod uvjetima kako se to pobliže navodi u izreci rješenja, a posebno s time, da procijenjena vrijednost kapitala poduzeća u pretvorbi iznosi protuvrijednost od 15,599.555 DEM.

Protiv navedenog rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj republike Hrvatske društveno poduzeće u pretvorbi "Jedinstvo" iz Krapine pokrenulo je upravni spor te je Upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom od 4. ožujka 1993. godine broj Us-2717/92 tužbu uvažio i poništio osporeno rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske.

Preme pravnom shvaćanju Upravnog suda Republike Hrvatske tužitelj osnovano prigovara kako osporeno rješenje nije doneseno u zakonskom roku.

Naime, prema stajalištu Upravnog suda Republike Hrvatske rok od 60 dana koji teče od primitka odluke o pretvorbi i propisane dokumentacije kod tadašnje Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske odnosno sada kod njezinog pravnog sljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju - u kojem je ranije Agencija, sada Fond dužna donijeti rješenje kojim daje suglasnost ili zabranjuje provođenje predložene pretvorbe prekluzivan je, što dalje znači po ocjeni Upravnog suda Republike Hrvatske, da nakon proteka navedenog roka, ako nije doneseno rješenje o davanju suglasnosti ili zabrani provođenja predložene pretvorbe - poduzeće u pretvorbi može obaviti namjeravanu pretvorbu prema uvjetima i načinu koji je samo predložilo kad mu Agencija nije zabranila provođenje predložene pretvorbe, odnosno drugim riječima rješenjem Agencije donesenim nakon proteka spomenutog roka ne može se s uspjehom zabraniti predloženu pretvorbu. Kako je utvrđeno da je u ovom slučaju poduzeće u pretvorbi J. iz K. odluku o pretvorbi sa propisanom dokumentacijom dostavilo Agenciji za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske dana 28. veljače 1992. godine, a osporeno rješenje Agencije je doneseno tek 18. 6. 1992. godine, to je ono u smislu izloženog shvaćanja Upravnog suda Republike Hrvatske doneseno na štetu poduzeća u pretvorbi opisanom povredom zakona, pa je stoga tužba prihvaćena te osporeno rješenje poništeno s uputom, da je tuženi organ dužan donijeti novo rješenje u skladu sa pravnim shvaćanjem Upravnog suda Republike Hrvatske.

Protiv navedene presude Upravnog suda Republike Hrvatske državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je 14. 10. 1993. godine pod br. Ut-81/93 zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

U zahtjevu državnog odvjetnika Republike Hrvatske prvenstveno se ističe, da je pogrešno utvrđeno u postupku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske kako je Agencija za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske pobijano rješenje donijela nakon proteka zakonskog roka iz čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi, jer da nije uzeto u obzir vrijeme u kojem je Agencija dodatno morala pribaviti svu potrebnu dokumentaciju.

U zahtjevu državnog odvjetnika Republike Hrvatske nadalje se ističe kako protivno izraženom shvaćanju Upravnog suda Republike Hrvatske rok propisan u čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi ne može se smatratiti prekluzivnim, već instruktivnim rokom pa stoga, ako je osporeno rješenje Agencije i doneseno po proteku navedenog roka iz čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi, ono samo zbog toga nije doneseno protivno zakonskim odredbama pa se stoga predlaže da se prihvaćanjem zahtjeva preinači pobijana presuda Upravnog suda Republike Hrvatske na način, da se tužba odbije.

Pravni sljednik tužene Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske - Hrvatski fond za privatizaciju u odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti istaknuo je kako je suglasan sa svim navodima iz podnesenog zahtjeva.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U prvom redu treba istaknuti, da ovaj Vrhovni sud prema stanju spisa predmeta nije mogao utvrditi, da bi Agencija za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske pobijano rješenje donijela unutar roka od 60 dana od dana primitka odluke o pretvorbi i propisane dokumentacije, jer je iz spisu priloženih dokaza vidljivo, da je odluka o pretvorbi sa propisanom dokumentacijom primljena kod Agencije dana 28. 2. 1992. godine, a rješenje spomenute Agencije doneseno je dana 18. 6. 1992. godine, dakle, nakon proteka roka od 60 dana, pa protivni navodi izneseni u zahtjevu za zaštitu zakonitosti nemaju temelja imajući u vidu stanje spisa predmeta.

Međutim, državni odvjetnik Republike Hrvatske po ocjeni ovog suda osnovano tvrdi, da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

Odredba čl. 12. spomenutog Zakona glasi:

"Ako Agencija ocijeni da se predlaže pretvorba poduzeća u skladu s uvjetima i na način propisan ovim zakonom, dat će suglasnost za provođenje namjeravane pretvorbe.

Ako Agencija ocijeni da se predlaže pretvorba poduzeća protivno uvjetima i načinu propisanim ovim zakonom, zabranit će provođenje predložene pretvorbe.

Rješenja iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovoga članka Agencija je dužna donijeti u roku od 60 dana od dana primitka odluke o pretvorbi i propisane dokumentacije. Rješenje se dostavlja poduzeću i nadležnom ministarstvu.

Rješenje Agencije iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovoga članka konačno je i protiv njega poduzeće može pokrenuti upravni spor."

Iz dikcije stavka 3. navedene odredbe ovaj Vrhovni sud nije mogao zaključiti, da bi spomenuti rok u kojem je ranije Agencija, sada Hrvatski fond za privatizaciju dužan donijeti rješenje u smislu st. 1. ili st. 2. iste zakonske odrede bio prekluzivne naravi, odnosno da bi rješenje koje bi bilo doneseno nakon proteka takvog roka bilo bez pravnog učinka.

Naime, pri tumačenju spomenute zakonske odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi po mišljenju ovog Vrhovnog suda treba imati u vidu i odredbu čl. 13. istog zakona, jer iz sadržaja navedene odredbe treba zaključiti da je upravo spomenutom odredbom čl. 13. st. 4. istog zakona predviđeni rok od 60 dana prekluzivne naravi, jer prema toj odredbi ako Agencija poslije primitka odluke o pretvorbi sa dokumentacijom (kod pretvorbe poduzeća koja imaju procijenjenu vrijednost do protuvrijednosti od pet milijuna DEM), u roku od 60 dana ne obavijesti poduzeće o tome, da je namjeravana pretvorba protivna spomenutom zakonu, smatra se da nema primjedbi, pa se pretvorba može provesti onako kako je to predočeno Agenciji. Dakle, taj primjer iz čl. 13. st. 4. istog zakona nesumnjivo ukazuje da je zakonodavac upravo na izloženi način jasno i nedvojbeno izrazio prekluzivnost roka u kojem je Agencija u navedenom slučaju dužna postupiti, što međutim nije učinio pri određivanju roka iz čl. 12. st. 3. istog zakona, posebno stoga što spomenutom odredbom čl. 12. st. 3. nije predviđena mogućnost obavljanja predložene pretvorbe bez donošenja odgovarajuće odluke Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske odnosno sada Hrvatskog fonda za privatizaciju, pa se stoga mora zaključiti da rok naveden u odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi nije prekluzivnog značenja.

Kako je Upravni sud Republike Hrvatske ne ocjenjujući druge navode tužbe prihvatio tužbu i ukinuo pobijano rješenje Agencije pogrešno primjenjujući odredbu čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi, to je valjalo prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, te u smislu st. 2. iste zakonske odredbe ukinuti pobijanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje o tužbi, pri čemu će Upravni sud Republike Hrvatske u nastavku postupka biti dužan ocijeniti i one navode tužbe koje nije razmatrao pri donošenju pobijane odluke zbog pogrešnog tumačenja odredbe čl. 12. st. 3. Zakona o pretvorbi, a u kojim se navodima među ostalim prigovara i načinu procijenjene vrijednosti poduzeća u pretvorbi na kojoj se procjeni temelji rješenje ranije Agencije za restrukturiranje i razvoj Republike Hrvatske, a koja se procjena bitno razlikuje od one koju je izvršilo poduzeće u pretvorbi.

Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. veljače 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.

Jakob Miletić, v.r.

Presuda se dostavlja:

1. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na broj Ut-81/93

2. Upravni sud Republike Hrvatske na br. Us-2717/92 sa spisom

3. Hrvatskom fondu za privatizaciju

4. Proizvodno-montažno poduzeće "Jedinstvo" iz Krapine,

Mihaljekov jarek 33.