Revr-855/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 855/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića i Željka Glušića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz S. G., koga zastupa punomoćnica I. D., dipl. pravnik s položenim pravosudnim ispitom, protiv tuženika H. r. b. D. L.-S. d.o.o., koga zastupaju punomoćnici i odvjetnici Odvjetničkog društva P. & Š. u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1439/2008 od 5. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1294/05-44 od 7. veljače 2008., u sjednici održanoj 11. studenoga 2009.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja već, prije svega, mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Također, po prirodi stvari, podrazumijeva se i da je upravo pobijana odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. toč. 1. - 4. ZPP.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu za isplatu razlike isplaćene plaće do visine plaće za koju smatra tužitelj da mu pripada pravo na temelju produženog djelovanja kolektivnog ugovora u smislu čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje u tekstu: ZR).

Predmetna revizija je podnesena zbog sljedećeg pravnog pitanja: da li pitanje plaće ulazi u sadržaj radnog odnosa, pa da bi se odredbe sadržane u kolektivnom ugovoru nakon isteka roka na koji je taj kolektivni ugovor sklopljen mogle primjenjivati kao pravna pravila kojima se uređuje sadržaj radnog odnosa u smislu čl. 195. ZR.

Međutim, nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da odredbe predmetnog kolektivnog ugovora o plaći, s obzirom na sadržaj tih odredaba, nisu bile na snazi niti u vrijeme važenja tog kolektivnog ugovora, pa da se zbog toga nisu niti mogle primjenjivati kao pravna pravila o isteku roka važenja tog kolektivnog ugovora.

Dakle, u konkretnom slučaju o postavljenom pitanju iz revizije ne ovisi odluka u ovom sporu, niti nižestupanjski sudovi temelje odluku na negativnom stavu o tom pitanju – suprotnom stajalištu revidenta. Naime, nižestupanjski sudovi i polaze od istog stajališta kao revident u odnosu na postavljeno pravno pitanje, ali iz drugih razloga smatraju tužbeni zahtjev neosnovanim – kako je to već naprijed navedeno.

Zbog toga nisu ispunjene osnovne pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP za ocjenu je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se to pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu te zakonske odredbe zbog kojeg bi bila dopuštena revizija.

Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 11. studenoga 2009.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.