I Kž-Us-93/2019-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 93/2019-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog A. B. i optuženog M. Č., protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu K-Us- 1/2014-74 od 28. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. listopada 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženog A. B. i optuženog M. Č. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog A. B. i optuženog M. Č. za izdvajanje zapisnika o ispitivanju svjedoka V. S. i D. C. te drugih dokaza predloženih po optuženom M. Č. kao „plodova otrovne voćke“ i to zapisnika o pripremi provedbe dokazne radnje od 10. travnja 2013., izvješća pouzdanika S. od 10. travnja 2013., kao i pripadajuće fotodokumentacije i svih drugih dokaza koji iz toga proizlaze.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. B. po branitelju Ž. O., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka V. S. i D. C. od 9. travnja 2013. kao i zapisnici o ispitivanju tih svjedoka od 10. ožujka 2015. kao nezakoniti dokazi.

Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi M. Č. po branitelju N. S.-R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog za izdvajanje zapisnika o ispitivanju V. S. i D. C. te ostalih predloženih dokaza kao nezakonitih dokaza.

I Kž-Us 93/2019-6

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Iako se oba optuženika u svojim žalbama pozivaju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., smatrajući da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, a one koje je iznio da su proturječni sami sebi, ovaj drugostupanjski sud nalazi da opisana bitna povreda na koju žalitelji ukazuju nije ostvarena.

Naime, prema ocjeni ovog suda, pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, oni su potpuno jasni i bez proturječnosti. Druga je stvar što žalitelji subjektivno drže da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaćaju, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu. Ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08. ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi u prvostupanjskom rješenju bile ostvarene neke druge bitne povrede odredbi kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Stoga žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nisu osnovane.

U odnosu na žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, treba naglasiti da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako prilikom ispitivanja V. S. i D. C. 9. travnja 2013. nije došlo do povrede zakona zbog kojih bi navedeni iskazi, a i svi drugi dokazi na koje se poziva obrana bili nezakoniti. Osnovano pritom prvostupanjski sud smatra, a što prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, da je ispitivanje S. i C. provedeno zakonito, jer su isti propisno upozoreni, tako da se ne radi niti o jednom od slučajeva propisanih u članku 10. ZKP/08. radi čega bi se zapisnici o ispitivanju tih svjedoka, a i ostali dokazi na koje se žalitelji pozivaju, mogli smatrati nezakonitim dokazima.

Pritom, a kako ispravno zaključuje prvostupanjski sud, niti okolnost da je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta „selektivnom“ primjenom Kaznenog zakona (u odnosu na svjedoke V. S. i D. C. primijenjen je KZ/97., dok je u odnosu na optuženike A. B. i M. Č. primijenjen KZ/11.) odbacio kaznenu prijavu protiv V. S. i D. C., nije od utjecaja na samu zakonitost provedenih radnji u odnosu na koje se traži izdvajanje.

Osim toga, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud prilikom razmatranja formalnog statusa ispitanih svjedoka krenuo od pogrešne pretpostavke, koju u svojem prijedlogu, a potom i žalbama ističu i optuženici, a ta jest, da se protiv optuženog A. B. i optuženog M. Č. te svjedoka V. S. i D. C. vodio jedinstveni kazneni postupak u kojem su sva četvorica imali status okrivljenika.

Međutim, ovdje valja naglasiti da protiv V. S. i D. C. u konkretnom predmetu nikad nije započeo niti se vodio kazneni postupak jer, u skladu sa čl. 17. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., protiv njih nije doneseno pravomoćno rješenje o provođenju istrage niti je potvrđena

I Kž-Us 93/2019-6

optužnica, već je protiv njih odbačena kaznena prijava. Stoga u navedenom slučaju niti ne može doći u primjenu odredba čl. 300. st. 1. toč. 1. ZKP/08. u vezi čl. 284. toč. 3. ZKP/08. (u pobijanom se rješenju pogrešno prvostupanjski sud poziva na čl. 294. st. 3. ZKP/08.) kojim se utvrđuje da se kao dokaz ne može upotrijebiti iskaz svjedoka, a niti se mogu ispitati kao svjedoci osobe koje su imale status okrivljenika u postupku u kojem su primijenjene odredbe čl. 25. ZKP/08., a koja se odnosi na provođenje jedinstvenog postupka. Stoga, kako se protiv V. S. i D. C. uopće nije vodio kazneni postupak, a pogotovo ne jedinstveni postupak (zajedno s postupkom protiv optuženog B. i drugih), to u odnosu na njih nisu niti mogle biti primijenjene odredbe čl. 25. ZKP/08.

Slijedom iznesenog, nije osnovana žalba optuženih niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da navodi žalbi nisu osnovani, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. listopada 2019.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Bramberger Ostoić, v.r.

Miroslav Šovanj, v.r.