Rev-2879/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2879/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika H. željeznice Zagreb (sada Tvornica željeznih vozila Gredelj d.o.o. Zagreb, Trnjanska cesta 1), radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijski sud u Zagrebu) od 22. listopada 1996. godine broj Gž-8354/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 1993. godine broj Pn-1050/91, u sjednici održanoj 24. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 46,000.000 HRD (sada 46.000,00 kn) s kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO počev od 3. prosinca 1993. godine do isplate, te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 13,150.000 HRD (sada 13.150,00 kn), dok je ostali dio tužbenog zahtjeva od 14,500.000 HRD (sada 14.500,00 kn) odbijen, kao i zahtjev za isplatu kamate na parnični trošak. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i djelomično prihvaćena žalba tuženika, te je djelomično preinačena prvostupanjska presuda, tako da je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 38.800,00 kn i zahtjev za troškove preko iznosa od 11.500,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom za preinačenje pobijane presude dosuđenjem tužitelju daljeg iznosa od 8.500,00 kn na ime naknade nematerijalne štete.

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio tvrdnje iznesene u reviziji i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo ako se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje. Kako revident ni opisno ne upućuje na neku od bitnih procesnih povreda, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovan je i prigovor revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je tužitelj povrijeđen na radu obavljajući demontažu pogonske motke lokomotive,

- da je tužitelj zadobio povredu lijeve šake u vidu zgnječenja distalnih dijelova trećeg i četvrtog prsta lijeve šake, uz komplicirane prijelome falangi, te rane razderotine,

- da je dio četvrtog prsta amputiran, a liječenje je dugo trajalo zbog komplikacija nastalih gnojenjem rane i kasnijom fizikalnom terapijom,

- da je zbog posljedica povređivanja tužitelju smanjena životna aktivnost 10%,

- da je uslijed povređivanja tužitelj trpio jake fizičke boli 7 dana, srednje jačine 8 dana, manje oko 20 dana, te povremene manje još oko 4 mjeseca,

- da je tužitelj trpio i jaki strah 2 dana, a nakon toga strah srednje jačine zbog bojazni za svoje zdravstveno stanje i ishod liječenja, što je dovelo i do reaktivne neuroze vezane za štetni događaj,

- da kod tužitelja postoji naruženost na granici manjeg i srednjeg stupnja zbog deformiteta lijeve šake.

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tužitelj pretrpio štetu na radu za koju je odgovoran tuženik u smislu čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83, 17/86 i 26/93).

Revident pobija drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je dosuđena naknada nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti.

Kada se imaju u vidu sve pravno relevantne okolnosti iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO), a posebno opseg smanjenja životne aktivnosti i pojavni oblici u kojima se to smanjenje svakodnevno očituje, te stupanj naruženosti, i po ocjeni ovog suda dosuđeni iznosi od 14.800,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te 7.500,00 kn za duševne boli zbog naruženosti predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za te oblike nematerijalne štete.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 200. i 203. ZOO kada su dosudili tužitelju naknadu nematerijalne štete u navedenim iznosima.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužitelja odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 24. siječnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.