Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-122/2016-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify legal grounds under Civil Procedure Act.

Case Number Rev-x-122/2016-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the applicant failed to specify the legal grounds for the extraordinary review. The case involved a debt repayment dispute where the applicant invoked both Article 382(1) and (2) of the Civil Procedure Act but did not articulate a specific legal question regarding uniform application of law. The court ruled that without a clearly defined legal issue and citation of relevant provisions, the appeal cannot be examined for substantive merit.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku: Revizija nije dopuštena ako revident ne određeno naznači pravno pitanje zbog kojeg ju je podnio uz navođenje propisa i razloge za važnost za jedinstvenu primjenu prava.

Keywords

AI generated
extraordinary review admissibility Civil Procedure Act Article 382 failure to specify legal question uniform application of law inadmissible appeal dismissal legal grounds requirement review of lower court decisions

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 122/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., protiv tuženika N. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. D. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., D. & S. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2298/15-2 od 9. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-2162/98 od 13. svibnja 1998., u sjednici održanoj 26. rujna 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku N. M. iz Z., ..., da vrati tužitelju R. A. iz Z., ..., iznos od 35.000 DEM s kamatom po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na štedne uloge za DEM po viđenju tekućom od 1. rujna 1995. do isplate, sve u protuvrijednosti kuna na dan isplate, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.005,20 kuna, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 23.6.1995. do 1.9.1995."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2162/98 od 13. svibnja 1998. godine u pobijanom dijelu pod st. I. izreke.

Odbija se zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu."

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ispitati dopuštenost revizije, osporio je navode tuženika iznesene u reviziji i predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu ili je odbiti kao neosnovanu, a tužitelju dosuditi trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Budući da je revident u podnesenoj reviziji izričito naveo da reviziju podnosi na temelju čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ovaj sud prvenstveno je morao odlučiti o dopuštenosti podnesene revizije po oba navedena pravna osnova zbog kojih je revizija podnesena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja, kao zajmodavca, da mu tuženik, kao zajmoprimac, vrati iznos od 35.000,00 DEM kojeg mu je tužitelj pozajmio 23. lipnja 1995..

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su primjenom odredbe čl. 562. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) prihvatili tužbeni zahtjev i tuženiku naložili tužitelju vratiti utuženi iznos. Tužbenim zahtjevom, postavljenim u tužbi podnesenoj sudu 4. lipnja 1997., tužitelj je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 35.000,00 DEM s pripadajućom zateznom kamatom.

S obzirom da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u protuvrijednosti strane valute kao vrijednost predmeta spora, sukladno odredbi čl. 35. ZPP, kao vrijednost predmeta spora u ovom postupku uzima se protuvrijednost glavnog zahtjeva u stranoj valuti na dan podnošenja tužbe.

Prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za DEM na dan 4. lipnja 1997., kada je podnijeta tužba prvostupanjskom sud, u tužbenom zahtjevu postavljeni iznos od 35.000,00 DEM iznosio (1 DEM = 3,56248 kuna) je 124.686,80 kuna.

Budući da vrijednost revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna to u ovom postupku nije dopuštena redovna revizija prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest isplata pozajmljenog iznosa pa u ovom postupku nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa niti utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP. Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjske presude ne proizlazi da bi ta presuda bila donesena prema odredbama čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP pa nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP.

Slijedom navedenog proizlazi da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odlučujući o dopuštenosti tuženikove revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena jer revident u reviziji nije određeno naveo pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg je podnio reviziju. Osim toga, revizija je sastavljena kao redovna revizija podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Pritom treba posebno navesti da revizijski sud, sukladno odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP u revizijskom postupku, u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju upire revident, niti jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, u slučaju kad u reviziji nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, odnosno u slučaju kad revident u reviziji propusti određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i/ili ne izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema tome, u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke niti za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 26. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.